Sarajevo Youth Summit – BUDI LIDER SVIJETA U KOME ŽELIŠ ŽIVJETI


„Mi, mladost Zapadnog Balkana, smo voljni preuzeti odgovornost izvršavanja onoga što mora biti izvršeno!“ – Sarajevska deklaracija.

Mladi aktivisti iz zemalja Zapadnog Balkana, (post)konfliktnih područja te zemalja Evropske Unije su se okupili u Sarajevu s idejom i ciljem rješavanja socijalnih konflikata u našem regionu. Svoje prijedloge iznijeli su na samitu održanom u periodu   od 14. do 16. oktobra 2015. godine u vidu Deklaracije Sarajevskog Samita kojom zahtijevaju promjene.

„Nove generacije aktivnih mladih ljudi predstavljaju resurs pomoću kojeg se harmonični odnosi među susjednim državama mogu i moraju uspostaviti.“ – jedan je od zaključaka ovog samita. Konkretan korak ka napretku u pogledu saradnje je formiranje Regionalne kancelarije za saradnju mladih Zapadnog Balkana (Regional Youth Cooperation Office of the Western Balkans – RYCOWB), u čijoj realizaciji je nužna podrška vlada regiona. Diskutovalo se o pitanju slobode kretanja između Kosova i Srbije, kao i Bosne i Hercegovine i Kosova.

Nicolas Moll, historičar i aktivista, bivši direktor Francusko-njemačkog ureda za mlade (French German Youth Office – FGYO), radi na polju suočavanja sa prošlošću, civilnog društva i interkulturalnih odnosa. On je jedan od inicijatora osnivanja RYCOWB. Njegova želja je povezati sve aktivne u ovom polju djelovanja iz Zapadne Evrope sa onima na području Zapadnog Balkana. Na inicijativu kancelarke Angele Merkel, u Berlinu je održana konferencija koja je okupila predstavnike našeg regiona. Regionalna kancelarija za saradnju mladih, iako još uvijek nezvaničan naziv, je u svrsi pomirenja, jer, kako Moll kaže, mladi ljudi su važna osnova, ali međusobna razmjena nije  garancija da će mladi postati tolerantniji i otvorenijeg uma, ali može biti veoma dobar alat uz pomoć kojeg se ljudi bore protiv vlastitih ograničenja, psiholoških barijera i stereotipa.

Obzirom da je u sklopu aktivnosti RYCOWB izgrađena mreža za saradnju mladih lidera iz regiona kako bi zajedničkim djelovanjem pomogli na putu ka evropskim integracijama i demokratskom društvu, apsurdna je činjenica da je sloboda kretanja na prostoru Zapadnog Balkana ograničena. Ilustracija primjera je događaj u kome je učesnicima na Sarajevo Youth Summit-u iz Kosova bilo zabranjeno preći granicu Srbije, jer nisu pristupili dozvoljenom graničnom prelazu. Upravo zbog toga su u fokusu problemi koji sprječavaju progres regiona, posebno pitanja Bosne i Hercegovine te odnosa između Kosova i Srbije.

Ništa manje nije bitno ni odavanje počasti svim stradalim osobama u proteklom ratu, kao ni solidarnost i rješenje humanitarne krize koja je zahvatila, kako Evropsku uniju, tako i susjedne zemlje. Posebna pažnja se pridaje usvajanju i implementaciji zagarantovanih prava svih manjina, što se odnosi na države cijelog regiona.

Đorđe Bojović, projekt koordinator u uredu YIHR u Srbiji i učesnik ovogodišnjeg samita na pitanje šta poslije samita, izjavio je: „Zaključci i Deklaracija koju su mladi usvojili na Sarajevskom samitu mladih biće prosleđeni vladama država u regionu u nadi da će se naći na njihovim agendama, budući da su tu istaknuti konkretni koraci kako bi se unapredili međusobni odnosi i osigurao održivi mir na prostoru Zapadnog Balkana.“

Mlade ljude treba podsticati na aktivizam i pružiti nadu za svjetliju perspektivu narednim generacijama, kako bi preuzeli ključne uloge u budućnosti regiona.

Lora Martić/yihr.ba

U stogodišnjoj historiji rudnika „Kakanj“, zaključno sa 2015. godinom, od ukupnog broja poginulih rudara, 56% su mladi ljudi starosti od 18 do 35 godina, govore podaci Zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine.

Drugim riječima, među ukupno 274 poginula rudara, bilo je 153 mladića.

Vjerovatno ne postoji niko ko barem jednom nije čuo o životu rudara i osjetio strahopoštovanje prema ljudima koji svaki dan, bez adekvatne opreme, silaze duboko pod zemlju. Ko su ti ljudi, šta ih tjera da rade takav posao u neljudskim uvjetima?

Tehnički, definicija je, iako štura i hladna poprilično jasna. Rudari (na radilištima podzemnog i površinskog kopa), iskopavaju i utovaruju razne mineralne sirovine poput uglja, rudača, korisnih materijala, itd..) koje se iz rudnika odvoze transportnom mehanizacijom.

U radu se koriste otkopnim alatima, bušilicama na komprimirani zrak, eksplozivnim sredstvima, krampama i utovarnim lopatama, strojevima za kopanje i utovar, transportnim trakama te utovarivačima i kamionima.

U Bosni i Hercegovini rudnici i rudari kao jedinstvena cjelina ovise jedni o drugima. No, nije svrha rudnika i rudara njihovo postojanje, zapravo oni su tu zbog nas. Ono što oni rade i za šta se žrtvuju  direktno utiče na kvalitet našeg života, naših standarda, jer bez njihovog rada – mi ne bismo bili ono što jesmo niti bismo imali sve ono što nas čini civiliziranima, krenuvši od električna energije, preko metalne industrije, pa sve do građevinarstva – sve su to grane privrede koje direktno ili indirektno ovise upravo o tim rudarima.

Radi više – naplati manje

Ali,  da li je nagrada za njihov rad adekvatna? Kako u stvari ti „podzemni ljudi“ žive? S prosječnom platom od 500 do 600 KM, ovi heroji „podzemlja“ jedva sastavljaju kraj s krajem i svakodnevno se izlažu opasnostima koje su nerijetko toliko velike da ugrožavaju i ono najbitnije – njihov vlastiti život.

Iako je njihov rad težak i opasan, sa svojim primanjima oni jedva izdržavaju svoje porodice, te tako u jame silaze ne samo opeterećeni fizičkim opasnostima, već i pod stalnim psihičkim pritiskom i stresom zbog aljkavosti uprava rudnika u našoj državi i njihove nezainteresiranosti da se ulože napori kako bi se  ovoj kategoriji poboljšaju standardi življenja.

U razgovoru sa sekretarom društva Amirom Numanovićem, saznali smo informacije koje bacaju potpuno drugačije svjetlo na cjelokupnu situaciju  rudarstvu u BiH. Naime,na pitanje o platama i povećanju istih, naš sagovornik je rekao sljedeće: “Plate rudara ne rastu zadnjih nekoliko godina, iako se pojačavaju norme i povećavaju kapaciteti, troškovi namirnica iz godine u godinu rastu. Uz to, rudari su izloženi mobingu od strane nadređenih direktora pa i samog Sindikata rudara F BiH ali i RS-a, ako njihova traženja nisu u skladu sa „procedurama“ sindikata, a koje su direktno diktirane od strane vlasti ili direktora.“

Zar zaista takve stvari mogu da se dešavaju ljudima koji svakodnevno rizikuju svoj život?  “Stanje jeste bolje, ali nije dobro. Najviše nas boli nepravda. Radnici sa manje rezultata imaju veću platu nego ljudi u proizvodnji”, riječi su rudara rudnika „Banovići“ Edhema Kunuzovića.

Iako je nezadovoljstvo rudara u BiH očito, sve što im se nudi su prazna obećanja i ništa više. Čak i nakon potpisivanja ugovora sa Elektroprivredom stanje rudara se nije drastično promjenilo.

Zaista poražavajuća činjenica je navoditi da su plate rudara porasle u odnosu na prošle godine tako što se u statistički obračun tih istih, osim plata rudara, uključuju i plate rukovodioca koje su nesrazmjerno veće. Usitinu, po našoj narodnoj – bilo bi smiješno, da nije žalosno!

Nekada su gušili bune, danas rudnike

Država i privatni sektor koji je povezan sa rudarstvom kao granom privrede mora konačno shvati da su potrebna ulaganja u sektor rudarstva, kako u ljudske resurse i zaštitu na radu, tako i u modernizaciju opreme i tehnologije rada. Učestale nesreće na poslu u kojima često život gube rudari, samo su dokaz koji ide u prilog da je ova, jedna od najbitnijih grana privrede u BiH, i dalje izgubljena na marginama političkih prepucavanja i bodovanja.

 „U prosjeku, svakodnevno neko se lakše ili teže povrijedi, dok mjesečno budu barem tri teže povrede. Tako mjesečno u prosjeku gubimo tri čovjeka u jami. Ovo je proizvođač invalida!“- izjavio je jedan od rudara rudnika „Breza“.

Dok sam pisala ovaj tekst,  nekako mi je u glavi počela da odzvanja buka i vika, tuga i čemer Husinske bune – pobune rudara protiv smanjenja ionako niskih nadnica, koje je, da bi bilo još gore država sama propisala. Rudarske porodice u Brezi, Kreki, Tuzli i Zenici iseljene su iz državnih stanova, a rudari mobilisani. Više od 300 iseljenih rudara iz Kreke, pretežno Slovenaca, povuklo se sa štrajkačkim odborom u Husino i druga sela kraj Tuzle.

Njihov otpor vojsci, žandarmeriji i „Narodnoj gardi“, koje su pokušale protjerati strane rudare, a domaće rudare primorati na posao, u krvi je ugušen 28. decembra 1920. Poginulo je sedam, a ranjeno više desetina rudara i seljaka. Uhapšeno je oko 400 lica koji su se solidarisala sa štrajkačima. Surovi obračun policije i žandarmerije s rudarima u Bosni i Hercegovini izazvao je opšti revolt i protestne akcije radnika širom zemlje.

Najveća rudarska tragedija u Bosni i Hercegovini desila se 26. augusta 1990. godine u jami Rudnika “Dobrnja Jug” u Mramoru kod Tuzle. Nekoliko sati iza ponoći, u strašnoj eksploziji, čiji uzrok nikada nije do kraja razriješen, poginulo je 180 rudara najmlađe smjene ovog rudnika.

Nikada niko u historiji, ili barem rijetko, nije donosio toliki doprinos svojoj državi, a da je u isto vrijeme bio manje cijenjen i više šikaniran. Kako riječi pjesme Zabranjenog pušenja kažu: „Njegov je dan udaran, a njegov san je hiljadu tona za jedan dan.“

Enesa Bajrić/yihr.ba

Da li ću i ja vidjeti gorilu?

Vjerujem da ste i vi čuli za popularnu facebook grupu pod nazivom ODLIV MOZGOVA. Svako jutro nakon doručka uključujem laptop, ulazim na facebook, te uz prvu kafu bacam pogled na ovu grupu, u potrazi za pozivima i konkursima. Tražim i tražim, ali uglavnom bezuspješno. Da, bezuspješno, ali moram priznati da je do mene, jer tražim nešto specifično i zanimljivo, a obično “padam” na naslov. Poziv za radionicu: “Je li iko vidio gorilu?” Oči mi zasjaše i poželjeh saznati šta se krije iza ovog zanimljivog poziva.

Dragi naši, drage naše…

Ranije sam imala priliku čuti mnogo toga o Inicijativi mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BiH), koja je organizator ove edukacije. Znam da se radi o veoma ozbiljnoj i zanimljivoj organizaciji, što sam uvidjela u javnom pozivu. Radionica o novinarstvu, medijima i propagandi. Najbolje polaznice i polaznici radionice (pronalazači gorile) bit će pozvani da pišu za web stranicu www.yihr.ba, objavljuju svoje članke i kreiraju online sadržaje Inicijative mladih za ljudska prava. Probudi se i taj takmičarski duh, ali i želja da steknem nova znanja od vrsne trenerice novinarstva Elvire Jahić. I naravno, svi moji kriteriji bili su zadovoljeni. Klik, klik, klik i e-mail s prijavom je uspješno poslan!

Sunčani vikendi i traženje gorile!

Sigurno se pitate da li sam uspjela vidjeti gorilu ili možda više njih? Prvog dana edukacije mislim da sam vidjela jednu, ali ono što je mnogo bitnije jeste upoznavanje mnogo divnih, uspješnih i vrijednih mladih ljudi na jednom tako malom mjestu. Tokom edukacije koja je trajala dva dana, uz stručnu pomoć trenerice Elvire,  razgovarali smo i učili o percepciji, propagandi, odgovornom i kvalitetnom novinarstvu, te o tome kako napisati kvalitetan članak za web stranicu Inicijative. Posebno sam oduševljena radom u grupama, jer sam upoznala Medinu i Nijaza, oboje iz Visokog… Valjda je to neka “komšijska” veza. Pričala sam s njima o ovoj radionici i evo kakvi su njihovi dojmovi: “Tokom radionice imala sam priliku pisati vijesti, učestovati u diskusijama i naučiti nešto više o samom aktivizmu mladih. I da, ja sam vidjela gorilu!”, kaže Medina, a Nijaz dodaje da još uvijek nije vidio gorilu, ali da je naučio razlikovati pojam novinarstva od medijske propagande. Tokom drugog dana radionice odlučila sam riskirati i napisati svoj prvi BLOG!  Znate kako kažu: “Ko ne riskira taj i ne profitira!”

Takmičarski duh uradio je svoje i pozvana sam da pišem za web stranicu Inicijative. Kroz glavu mi prođe misao: “Provest ću još jedan sunčani vikend na edukaciji!”, ali u isto vrijeme pomislih na ekipu s kojom ću raditi i na znanja koja tek trebam steći. Prvi put sam boravila u prostorijama Inicijative, koje su nadmašile moja očekivanja. Odličan radni prostor, korisni savjeti trenerice Elvire, ali i aktivistice Aldijane. Radni sastanak počeo je izborom tema o kojima ćemo pisati u narednom periodu, formiranjem uredničkog tima, te definiranjem osnovnih pravila za naš rad. Odmah smo se “bacili” na posao i naši prvi tekstovi, izvještaji i blogovi uskoro će biti objavljeni na web stranici Inicijative. Mi smo pronašli gorilu! Brzi savjet za kraj: Vjerujte u sebe i svoje ideje!

Naravno, donosim vam djelić atmosfere iz kojeg se vidi kako mi to “tražimo gorilu”.

Enisa Mešetović/ yihr.ba

Dobre Kote trebaju vašu pomoć !

Sigurne/i smo da u vašem okruženju, naselju, na putu do škole ili posla postoji napuštena i neiskorištena javna površina  (mrtva kota) u kojoj vidite potencijal za kreiranje mjesta za druženje, postavku umjetničkih instalacija, transformaciju u park/dječije igralište ili zajedničku urbanu baštu u kojoj ćemo saditi i brati jestive biljke!

Ukoliko ste zapazili takav prostor javite nam se putem e-maila konkurs@dobrekote.org do 15.11.2015. godine.

Potrebne su nam:

  1. Lokacija mrtve kote
  2. Fotografija koja predstavlja prostor koji želite prijaviti na konkurs
  3. Kratki opis trenutnog načina na koji se prostor koristi, kao i prijedlog za njegovu buduću upotrebu

Sve pristigle mrtve kote ćemo mapirati, a naš dobrokotni tim obići će lokacije i odabrati 3-7 za transformaciju u periodu od marta do septembra 2016. godine.

Pri odabiru novih kota, u pristiglim aplikacijama naš tim obratit će pažnju na:

– Mogućnost transformacije prostora

– Podršku lokalne zajednice

– Potrebu za kreacijom zajedničkog prostora na datoj lokaciji (nedostatak zajedničkih prostora u blizini, sadašnja neiskorištenost prostora ili trenutno korištenje prostora za ilegalne aktivnosti)

– Mogućnost za održivost prostora u budućnosti

prvi dio

Budite i vi dio ekipe koji se bori za  javni prostor i umjetnost!

Napuštene sarajevske kote zalužuju transformaciju.  Druženje, upoznavanje i dječija igra ne moraju čekati na ‘nadležne’.  Nadležni smo mi. Ja i ti. Građanke i građani Sarajeva.

Pridruži nam se i pošalji lokaciju Mrtve kote! Dozvoli bojama, dječijim igrama i šarenim vikendima da postanu dio našeg velikog zajedničkog dvorišta – Sarajeva!

 

Inicijativa mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini je po prvi put nakon svog osnivanja dobila redakciju koja će pisati vijesti, izvještaje i blogove na web stranici Inicijative, yihr.ba.

Redakcija je odabrana nakon radionice „Je li iko vidio gorilu“, koja je održana u dva modula, 24. i 25. 10., te 31.10. i 01.11. u Sarajevu, a obukama je prisustvovalo 18 mladih. Kako redakcija nije sačinjena isključivo od novinara/ki i studenata/ica novinarstva, polaznici su prošli obuku pisanja vijesti, izvještaja i blogova, te obrade videa i fotografija. Nakon prvog kruga obuke i probnih tekstova njih deset je pozvano da prisustvuju drugom krugu.

Ova redakcija će u budućnosti izvještavati o događajima koji se tiču tranzicijske pravde, suočavanja s prošlošću, kulture sjećanja, ljudskih prava, kulture, nauke, te svih drugih sfera koje su direktno vezane za mlade, a sve to iz perspektive djelovanja Inicijative mladih za ljudska prava.

„Profesionalno sam jako ponosna što sam učestvovala u kreiranju medija jedne zajednice, sa divnim mladim ljudima koji su pokazali inicijativu, dva vikenda zaredom vrijedno radili, učili se novinarskim vrijednostima i vještinama i formirali tim koji već daje sjajne rezultate, otkriva nove priče i otvara jedan novi, nekontaminirani prostor za njegovanje kritičke misli kod mladih. I ne samo to – kritičku misao prati akcija, a cijeli poduhvat već je inspiracija drugim mladim ljudima da može bolje, samo se treba dobro potruditi, svako za sebe individualno, a onda i u svojoj ekipi. Sretno yihr.ba! Ne zaboravite da se integritet isplati, i to dugoročno. “ – kaže Elvira Jahić, trenerica nove redakcije.

Članica redakcije,  Almina Muslić, je trenutno na master studijama na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i do sada nikada nije imala direktnog dodira s novinarstvom. O radionici je rekla: „Pohađajući radionicu koju je organizovala Incijativa mladih za ljudska prava naučila sam mnogo toga novog, jer do sada nisam imala priliku učiti o novinarstvu. Trenerica Elvira Jahić se zaista potrudila da nam što bolje prenese svoje znanje o pisanju vijesti i blogova i da nam da što više savjeta. Drago mi je što sam postala članica redakcije koju čine mladi i ambiciozni ljudi i što ćemo svoju pažnju posvetiti mladim ljudima. “

Rad redakcije, koju čine mladi, ambiciozni i prije svega osviješteni ljudi možete pratiti na našoj stranici.

yihr.ba tim