DOCU CORNER REVIEW – SARAJEVO FILM FESTIVAL 2018


An Overal Review

In collaboration with YIHR, the 2018 Docu Corner was a successful platform for debates and
reflections on the documentaries screened during the Documentaries Competition Programme at
the Sarajevo Film Festival. Young people from Bosnia and Herzegovina, Croatia, Kosovo, and
Serbia, had the opportunity to watch documentaries based on stories that recall the past and its
Truths that were not yet completely acknowledged but also the wounds that are still open in the
region.
The program had for purpose to bring young people from all over the Western Balkans
together and show them that the “other” is not to be feared or hated; to know and accept the
difference making therefore reconciliation possible among the new generations in the region. Docu
Corner provided the participants as well as the Directors of the documentaries the opportunity to
relate their personal experience to the movies and stories screened during the debates.

Through this program, participants were able to deal with the past and their personal
experiences, seeing that reconciliation is crucial and that there is an urge to establish the Truth in
order to move forward together and build a stronger and more stable present and future for
themselves and eventually for the region. Reconciliation can be directed in many ways: literature,
arts and education. However what this program during SFF provided participants with were
Documentaries based in real life stories allowing those who watched them to feel closer to the
characters, stories, struggles and lives of those characters. Also, it allowed the participants of
different backgrounds that the other is not a threat to be hated or feared, but instead, in many
cases they are just like you.

One of the highlight moments of the program was the Discussion with Nebojsa Slijepcević
the Director of Srbenka, who took home this year’s Heart of Sarajevo. Slijepcević was successful
in elaborating a documentary that is both able to grab attention from people from and outside the
Western Balkans, but also to teach us a lesson: that before being Bosnian, Croat or Serb, we are
human-beings sharing the same feelings, emotions, fears and experiences in life. The participants
had the chance during Docu Corner to discuss their personal experiences and relate them to
Srbenka and to see that victims and perpetrators exist in any society include their own.

Personal Experience and Conclusion

Docu Corner is a great initiative in collaboration with YIHR BiH and other NGO’s that work
to contribute to a Reconciliation in the Western Balkans. Through documentaries it is possible to
raise awareness of all generations, especially the young one who will be responsible for the future
of the region and of their own countries. In fact, I first started understanding what was truly going
on in the Balkans during the Sarajevo-sur-Seine Film Festival 2016 in Paris. Documentaries are a
easy, attention-drawing and more realistic way to approach some issues because people can
relate to what they see and the story represented. Therefore if I, as a foreigner, was able to begin
to understand the challenges and the urge for reconciliation in the region throughout documentary
films, I believe that for the people who are from here the message behind every documentary they
relate to has an even greater impact. Moreover the opportunity we all have to meet the directors of
documentaries and discuss with them is very interesting in the extent that the participants see that
they are people like them, fighting for the same thing they want: an improvement of the region as a
whole.

It is important for the recurrent problems in the region to be addressed in order to increase
dialogue, promote peace and stabilisation but also confront people with the truth. It is common for
parties to deny their crimes and this is dangerous because not only it prevents their countries and
the region overall to evolve politically, economically and socially, but it also puts a strain in the EU
integration that Serbia and Bosnia, for example, so-dream for. Docu Corner is a very effective way
to address the current problems in the Western Balkans as it allows participants from Bosnia and
Herzegovina, Croatia, Serbia and Kosovo to meet with each other and deal with the past
altogether.

Author: Vitoria Galli, student at University of Kent and Intern at YIHR BiH

RECOM: an Effective measure to improve Bosnia and Herzegovina

 

Currently Bosnia has problems that should be addressed such as poverty, unemployment, the segregated educational system, health care or corruption. At the same time, all these fields are what compose a society, therefore how can a society evolve if it is still deeply divided?

 

There has never been a Truth Commission to BiH. And perhaps the reason why Bosnia has stagnated since the end of the war relies exactly on the lack of a Truth Commission that will help people to reconcile with each other and move forward together for a better future. That said Recom is needed, as one, if not the main, way to improve Bosnia and Herzegovina as a whole.

 

  • What is Recom?

Recom is a truth telling commission established by the successor States of Ex-Yugoslavia which main task is to establish the Facts about All Victims of War Crimes and Other Serious Human Rights Violations Committed on the Territory of the Former Yugoslavia from 1 January 1991 to 31 December 2001[1].The goal of Recom, as of any Truth Commission, is to change attitudes and beliefs in order to proceed to a societal transformation by bringing the truth. Without Truth there is no reconciliation, and without reconciliation Bosnia will always be divided and no stability will be reached in the region. Therefore it will be hard for a divided society to flow and overcome alarming problems in different fields such as employment, economy or politics. Most of all can EU – an instance that promotes stability – accept a deeply divided society as its member?

 

  • Why Recom?

In the Balkans, the States and ethnic groups are still denying that “their troops committed war crimes in an attempt to evade moral responsibility by blaming the other side, thwarting the possibility of reconciliation”[2]. There is no reconciliation without truth hence no future without reconciliation. In fact, “Reconciliation in the former Yugoslavia will be hard to achieve while war criminals are still treated as heroes”[3].The ICTY-situation only highlights the need for Recom, a truth telling commission in which people can trust in order to build a stronger civil society.

 

Reconciliation matters both personally and societally speaking. Forgiveness requires hard work and people’s will to forgive those who once hurt them. The Balkans need to learn how to deal with the past and face the facts in order to reach a societal reconciliation and become able to trust their neighbours seen as of today as enemies. There is no truth and reconciliation where there is oppression, mistrust and resentment.

 

  • How Effective could Recom be?

When the past is denied or left behind as if the war crimes, the suffering and traumas generated had never happened, Reconciliation becomes hard to achieve. What Bosnia needs is a societal transformation in order to evolve in every fields composing its civil society. On a study about the effectiveness of Truth Commissions, James L. Gibson reveals that a Truth Commission is effective as it can contribute to a societal transformation like it did in South Africa following the Apartheid. In South Africa for example, it is because of the Truth Commission that people tend to be more reconciled with the country’s past and with each other. Eventually this reconciliation was crucial in the South African transition as it produced a “secure, consolidated, democratic process in a system (in terms of either culture or institutions)[4]. Truth and Reconciliation are linked therefore Recom is the most effective way for both Truth-telling and reconciliation in the Balkans.

 

  • How to make Recom effective?

On his article, Gibson focuses on two crucial factors that make a truth commission effective that we could apply to Recom:

 

  1. Recom has to be able to attract the attention of the citizens giving legitimate information about the past but also information about political activity in the future as for example better prospects in EU integration, but also in the economical, societal and juridical fields.

 

  1. Recom must be perceived as a legitimate entity among citizens of the Balkans. In other words, people have to be able to trust Recom as a truth-telling body. Recom must focus on changing the society and not primarily on the needs of victims and perpetrators as “truth commissions are most effective when they attempt to transform a society rather than focus primarily on the needs of victims and perpetrators[5]. Moreover, according to Gibson the victimisation should stop as “Truth commissions, whose primary concern is to punish perpetrators and appease victims, are unlikely to have broader social influence[6].

 

In order to overcome the past a Truth Commission such as Recom would be the most effective way in order to change people’s behaviour and help them work together in building a stronger State in different fields of civil society in BiH.

Author: Vitoria Galli, student at University of Kent and Intern at YIHR BiH

References

 

 

 

 

 

[1] Koalicija za Rekom

[2] Tregoures, L. (2017)

[3] Angelovski, A. (2017)

[4] Gibson, J. L. (2009)

[5] Gibson, J. L. (2009)

[6] Gibson, J. L. (2009)

Održan od 9 – 11 novembra 2017 u Sarajevskom Ratnom Teatru i Historijskom Muzeju Bosne i Herzegovine, šesti po redu otvoreni univerzitet u Sarajevu, pod naslovom “Šta da se radi?”, je okupio stručnjake koje su podjelili svoje znanje sa znatiželjnom publikom.
 
Oblasti pokrivene uključuju:

– odgovori na javnim raspravama o zajedničkom jeziku
– novim društvenim pokretima i urbanim borbama
– protestima i plenumima
– današnjoj krizi Evrope
– historijskom revizionizmu i nacionalizmu
– prošlosti i budućnosti komunističke ideje

 

Ućesnici: Dino Abazović, Marko Aksentijević, Vladimir Arsenijević, Filip Balunović, Rada Borić, Boris Buden, Nerzuk Ćurak, Danijela Dolenec, Emin Eminagić, Iva Marčetić, Iva Marković, Alma Midžić, Borišom Mraovićem, Asim Mujkić, Svjetlana Nedimović, Nenad Porobić, Žarka Radoja, Artan Sadiku, Igor Štiks, Ines Tanović

 

6. otvoreni
Održan od 4 – 5 novembra 2014 u Sarajevskom Ratnom Teatru, peti po redu otvoreni univerzitet u Sarajevu je okupio stručnjake koje su podjelili svoje znanje sa znatiželjnom publikom, posvećeni kao prvo temi “antifasizam”.
Oblasti pokrivene uključuju:
– kapitalizam: njegove razarajuće krize, njegovu vezu, historijsku i današnju, s rastom ekstremne desnice, nacionalizmom i rasizmom
– prava žena: odnosno, ugrožavanje i ukidanja tih prava, te feminističke borbe danas. U tom kontekstu, posebno ćemo se baviti nasljeđem Antifašističkog fronta žena
– antifašistički otpor: pokreti, grupe i pojedinci koji se aktivno bore protiv savremenih oblika fašizma te nude i iskustva i modele otpora
– alternativa: izgradnja vizije budućeg ne-fašističkog društva koje bi podrazumijevalo ukidanje klasnog, rodnog, rasnog ili etnonacionalnog izrabljivanja i isključivanja te istinsku emancipaciju temeljenu na jednakosti, demokratiji i solidarnosti
Ućesnici: Dino Abazović, Damir Arsenijević, Filip Balunović, Jelisaveta Blagojević, Aleksandar Brezar, Goran Ferčec, Adela Jušić, Mario Kikaš, Milena Ostojić, Nenad Porobić, Milan Radanović, Žarka Radoja, Ines Tanović Sijerčić, Igor Štiks, Srdjan Šušnica, Amer Tikveša, Marina Veličković, Duco Vranić, Zoran Vučkovac, Nikola Vukobratović, Goran Zorić.
5. otvoreni

Gledam prste desne ruke na kojima su tragovi crvene boje.

O “Sarajevskim Ružama” sam prvi put čuo nešto više prije tri godine, kada sam šetao Ferhadijom i čuo vodiča koji turistima objašnjava šta one zapravo predstavljaju. Nisam imao pojma da se radi o spomeniku na opsadu Sarajeva, te da su one dijelovi asfalta na koje su u ratu padale granate. Riječ je o spomenicima koji, kada se na njih nanese svježa boja, izgledaju predivno, i u isto vrijeme jezivo. Riječ je o spomenicima koji podsjećaju na 1425 dana opsade ovog grada, na 11 541 ubijenu osobu, na 1601 ubijeno dijete. Podsjećaju na 50 000 povrijeđenih, i na gotovo pola moliona granata koje su na ovaj grad pale.

Još uvijek gledam prste s tragovima crvene boje.

Razmišljam da li se crvene oni koji su odgovorni za ovaj grada kada turisti pitaju zašto se Ruže ne održavaju, zašto na njima nema boje? Da li se crvene kada se porodice žrtava upitaju da zašto se spomenici ne održavaju, da li se crvene kada svi mi, mladi, pitamo zašto nam sjećanja blijede? Da li se crvene kada oni koji su živjeli sve ove dane opsade u Sarajevu pogledaju te spomenike dok prolaze Ferhadijom, ili bilo kojom drugom ulicom grada gdje se ovi spomenici nalaze. Da li se crvene političari kada izađu iz Parlamenta nakon sjednica i sastanaka?

Meni su samo prsti crveni od boje koju sam danas s aktivistima i aktivisticama Inicijative nanosio na ruže o kojima svaki dan razmišljam, jer pored njih svaki dan prolazim. Ja sam nova generacija Inicijative koja je danas, šesti put, vratila boju ovim spomenicima. 2011. je prva ekipa aktivista i aktivistica izašla na ulice i uradila posao za one koji na isti uopće ne obraćaju pažnju. Ja se ne crvenim, nemam potrebe. Ja se ponosim jer sam s ovom sjajnom ekipom danas obnovio spomenik grada u kojem nisam rođen, u kojem nisam odrastao, ali u kojem se od prvog dana osjećam kao kod kuće. Ponosan sam zbog ljudi koji su nam danas upućivali čestitke zbog toga što radimo, koji su nas fotografirali i s odobravanjem nastavljali dalje.

Vjerujem da se ne crvene ni oni koje sam spominjao u predzadnjem pasusu. Njima je dobro i bez spomenika, njima je dobro i bez mene, bez nas. Njima je dobro čistih ruku i prljavih obraza. Meni je dobro. Zadovoljan sam crvenih prstiju u koje gledam.

(Azem Kurtić)

Održan od 26 – 29 novembra 2015 u Sarajevskom Ratnom Teatru i Historijskom Muzeju Bosne i Herzegovine, ovo je bio drugi otvoreni univerzitet ove godine, poslje uspješnog otvorenog univerziteta u Banja Luki u septembru. Ovaj četvrti po redu otvoreni univerzitet je bio posvećen temi “ko se boji…”.

Oblasti pokrivene uključuju:
– krize Evropske unije i njezinog odnosa spram izbjeglica
– psihoanalizi i emancipaciji
– pitanjima roda i seksualnosti, tijela i mnoštva
– uspjesima i neuspjesima novih društvenih pokreta
– Jugoslaviji i njezinom nasljeđu

Ućesnici: Dino Abazović, Walter Baier, Franco Berardi Bifo, Ankica Čakardić, Zlatan Delić, Bojan Đorđev, Emir Hodžić, Srećko Horvat, Nebojša Jovanović, Mate Kapović, Hrvoje Klasić, Jasna Koteska, Marko Krojač, Dragan Markovina, Željka Matijačević, Niccolo Milanese, Asim Mujkić, Senadin Musabegović, Renata Salecl, Šejla Šehabović, Richard Seymour, Ines Tanović Sijerčić, Gianluca Solera, Igor Štiks, Gáspár Miklós Tamás, Alina Trkulja, Andreja Živković.

12291966_1122448177773090_3907873780302236955_o

Da li ću i ja vidjeti gorilu?

Vjerujem da ste i vi čuli za popularnu facebook grupu pod nazivom ODLIV MOZGOVA. Svako jutro nakon doručka uključujem laptop, ulazim na facebook, te uz prvu kafu bacam pogled na ovu grupu, u potrazi za pozivima i konkursima. Tražim i tražim, ali uglavnom bezuspješno. Da, bezuspješno, ali moram priznati da je do mene, jer tražim nešto specifično i zanimljivo, a obično “padam” na naslov. Poziv za radionicu: “Je li iko vidio gorilu?” Oči mi zasjaše i poželjeh saznati šta se krije iza ovog zanimljivog poziva.

Dragi naši, drage naše…

Ranije sam imala priliku čuti mnogo toga o Inicijativi mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BiH), koja je organizator ove edukacije. Znam da se radi o veoma ozbiljnoj i zanimljivoj organizaciji, što sam uvidjela u javnom pozivu. Radionica o novinarstvu, medijima i propagandi. Najbolje polaznice i polaznici radionice (pronalazači gorile) bit će pozvani da pišu za web stranicu www.yihr.ba, objavljuju svoje članke i kreiraju online sadržaje Inicijative mladih za ljudska prava. Probudi se i taj takmičarski duh, ali i želja da steknem nova znanja od vrsne trenerice novinarstva Elvire Jahić. I naravno, svi moji kriteriji bili su zadovoljeni. Klik, klik, klik i e-mail s prijavom je uspješno poslan!

Sunčani vikendi i traženje gorile!

Sigurno se pitate da li sam uspjela vidjeti gorilu ili možda više njih? Prvog dana edukacije mislim da sam vidjela jednu, ali ono što je mnogo bitnije jeste upoznavanje mnogo divnih, uspješnih i vrijednih mladih ljudi na jednom tako malom mjestu. Tokom edukacije koja je trajala dva dana, uz stručnu pomoć trenerice Elvire,  razgovarali smo i učili o percepciji, propagandi, odgovornom i kvalitetnom novinarstvu, te o tome kako napisati kvalitetan članak za web stranicu Inicijative. Posebno sam oduševljena radom u grupama, jer sam upoznala Medinu i Nijaza, oboje iz Visokog… Valjda je to neka “komšijska” veza. Pričala sam s njima o ovoj radionici i evo kakvi su njihovi dojmovi: “Tokom radionice imala sam priliku pisati vijesti, učestovati u diskusijama i naučiti nešto više o samom aktivizmu mladih. I da, ja sam vidjela gorilu!”, kaže Medina, a Nijaz dodaje da još uvijek nije vidio gorilu, ali da je naučio razlikovati pojam novinarstva od medijske propagande. Tokom drugog dana radionice odlučila sam riskirati i napisati svoj prvi BLOG!  Znate kako kažu: “Ko ne riskira taj i ne profitira!”

Takmičarski duh uradio je svoje i pozvana sam da pišem za web stranicu Inicijative. Kroz glavu mi prođe misao: “Provest ću još jedan sunčani vikend na edukaciji!”, ali u isto vrijeme pomislih na ekipu s kojom ću raditi i na znanja koja tek trebam steći. Prvi put sam boravila u prostorijama Inicijative, koje su nadmašile moja očekivanja. Odličan radni prostor, korisni savjeti trenerice Elvire, ali i aktivistice Aldijane. Radni sastanak počeo je izborom tema o kojima ćemo pisati u narednom periodu, formiranjem uredničkog tima, te definiranjem osnovnih pravila za naš rad. Odmah smo se “bacili” na posao i naši prvi tekstovi, izvještaji i blogovi uskoro će biti objavljeni na web stranici Inicijative. Mi smo pronašli gorilu! Brzi savjet za kraj: Vjerujte u sebe i svoje ideje!

Naravno, donosim vam djelić atmosfere iz kojeg se vidi kako mi to “tražimo gorilu”.

Enisa Mešetović/ yihr.ba

Održan od 26 – 27 septembra 2015 u muzičkom paviljonu Staklenac, ovo je bio prvi otvoreni univerzitet izvan Sarajevo, posvećen temi “budućnost”. Okupio je razne stručnjake koje su podjelili svoje znanje sa znatiželjnom publikom kroz izložbe, okrugle stolove, i razgovore.

Oblasti pokrivene uključuju:
– kultura i nacionalizam
– budućnosti EU
– budućnosti društvenih pokreta
– budućnosti urbanih borbi

Ućesnici: Filip Balaunović, Boris Buden, Dražena Crnomat, Darka Cvijetić, Emina Eminagić, Armina Galijaš, Jasmin Husanović, Viktor Ivančić, Danijel Majstorović, Jelena Miloš, Srđan Puhal, Aida Sjedić, Aleksandar Trifunović, Mitja Velikonj, Ana Vilenuc

3. otvoreni

Drage naše, dragi naši,

Zadovoljstvo nam je pozvati vas  na radionicu o novinarstvu, medijima i propagandi “Je li iko vidio gorilu?” Tokom dvodnevne prakse učimo za šta nam služi medijska pismenost, šta je novinarstvo i po čemu se ono razlikuje od propagande. Nakon radionice, znati ćete kako napisati kvalitetan članak za web stranicu i kako ga postaviti online.

Da bismo znali kako, odgovaramo na pitanja: Šta je percepcija, šta selektivna percepcija, a šta selektivna grupna percepcija? U kakvom su odnosu percepcija, ponašanje i komunikacija? Šta je intrapersonalna komunikacija i kako utiče na interpersonalnu? Šta su percepcijski oprez i percepcijska odbrana? Kako je moguće da ljudi različito doživljavaju i komuniciraju isti događaj? Kako perceptivne varke svjesno koriste PR i  propaganda? Šta je u odnosu na propagandu suštinska razlika novinarstva? Šta kvalitetno, slobodno i odgovorno novinarstvo podrazumijeva? Šta je uloga reportera i koje etičke standarde mora poštovati?

Najbolje polaznice i polaznici radionice (oni koji budu vidjeli gorilu) biće pozvani da pišu za web stranicu yihr.ba, objavljuju svoje članke i  kreiraju online sadržaje Inicijative mladih za ljudska prava.

Radionicu “Je li iko vidio gorilu?” i mentorski program rada na yihr.ba vodi Elvira Jahić, trenerica novinarstva sa diplomom Evropskog novinarskog centra i Reuters Fondacije.

Svoje prijave možete slati na aldijana@yihr.org do 5.10.2015.

Radujemo vam se!

yihr.ba tim

 

HaspGxQS_12829356_507517786094871_6133270077348484922_o

Projekat „Historija, Istorija, Povijest – Lessons for Today“ pokrenula je Kuća Anne Frank 2015. godine u saradnji sa lokalnim partnerskim organizacijama iz Hrvatske (Hrvatska edukacijska i razvojna mreža za evoluciju sporazumijevanja – HERMES), Bosne i Hercegovine (Inicijativa mladih za ljudska prava – YIHR i Humanost u akciji – HIA), Srbije (Otvorena komunikacija – OK) i Makedonije (Obrazovni forum mladih – MOF).

Ciljevi projekta: povećati svijest i potaknuti raspravu o nedavnoj historiji nacionalizma, isključivosti, predrasuda i diskriminacije u regiji, te unaprijediti raspravu i komunikaciju o našoj zajedničkoj prošlosti. Također, željeli smo potaknuti kritičko razmišljanje o historijskim događajima i njihovom utjecaju na današnja dešavanja te interdisciplinarno podučavanje historije zasnovano na građanskom odgoju i obrazovanju.

Projekat se zasniva na misiji Kuće Anne Frank, nezavisne organizacije kojoj je povjerena briga o mjestu gdje se Anne Frank skrivala za vrijeme Drugog svjetskog rata i gdje je napisala svoj dnevnik. Organizacija podstiče na razmišljanje o opasnostima antisemitizma, rasizma i diskriminacije te o važnosti slobode, jednakih prava i demokratije u cijelom svijetu.

Nadamo se da će na području zemalja u regiji obrazovni materijali i nastavna sredstva koji su nastali u sklopu ovog projekta potaknuti raspravu o historiji i sjećanju u učionicama, ali i izvan njih. Historija u zemljama regije je predugo bila uzrok podjela i previranja. Vjerujemo da će ova metodologija otvorene rasprave o različitim stavovima i perspektivama omogućiti mladim ljudima da suočavanjem sa prošlošću poprave sadašnjost, ali i budućnost.

Hvala Vam što ste posjetili internet stranicu projekta! Želimo Vam ugodno učenje istraživanjem i upotrebu naših nastavnih materijala!

Više informacija dostupno na web stranici HISTORIJA ISTORIJA POVIJEST