Sarajevske Ruže – spomenik koji blijedi


Gledam prste desne ruke na kojima su tragovi crvene boje.

O “Sarajevskim Ružama” sam prvi put čuo nešto više prije tri godine, kada sam šetao Ferhadijom i čuo vodiča koji turistima objašnjava šta one zapravo predstavljaju. Nisam imao pojma da se radi o spomeniku na opsadu Sarajeva, te da su one dijelovi asfalta na koje su u ratu padale granate. Riječ je o spomenicima koji, kada se na njih nanese svježa boja, izgledaju predivno, i u isto vrijeme jezivo. Riječ je o spomenicima koji podsjećaju na 1425 dana opsade ovog grada, na 11 541 ubijenu osobu, na 1601 ubijeno dijete. Podsjećaju na 50 000 povrijeđenih, i na gotovo pola moliona granata koje su na ovaj grad pale.

Još uvijek gledam prste s tragovima crvene boje.

Razmišljam da li se crvene oni koji su odgovorni za ovaj grada kada turisti pitaju zašto se Ruže ne održavaju, zašto na njima nema boje? Da li se crvene kada se porodice žrtava upitaju da zašto se spomenici ne održavaju, da li se crvene kada svi mi, mladi, pitamo zašto nam sjećanja blijede? Da li se crvene kada oni koji su živjeli sve ove dane opsade u Sarajevu pogledaju te spomenike dok prolaze Ferhadijom, ili bilo kojom drugom ulicom grada gdje se ovi spomenici nalaze. Da li se crvene političari kada izađu iz Parlamenta nakon sjednica i sastanaka?

Meni su samo prsti crveni od boje koju sam danas s aktivistima i aktivisticama Inicijative nanosio na ruže o kojima svaki dan razmišljam, jer pored njih svaki dan prolazim. Ja sam nova generacija Inicijative koja je danas, šesti put, vratila boju ovim spomenicima. 2011. je prva ekipa aktivista i aktivistica izašla na ulice i uradila posao za one koji na isti uopće ne obraćaju pažnju. Ja se ne crvenim, nemam potrebe. Ja se ponosim jer sam s ovom sjajnom ekipom danas obnovio spomenik grada u kojem nisam rođen, u kojem nisam odrastao, ali u kojem se od prvog dana osjećam kao kod kuće. Ponosan sam zbog ljudi koji su nam danas upućivali čestitke zbog toga što radimo, koji su nas fotografirali i s odobravanjem nastavljali dalje.

Vjerujem da se ne crvene ni oni koje sam spominjao u predzadnjem pasusu. Njima je dobro i bez spomenika, njima je dobro i bez mene, bez nas. Njima je dobro čistih ruku i prljavih obraza. Meni je dobro. Zadovoljan sam crvenih prstiju u koje gledam.

(Azem Kurtić)

Da li ću i ja vidjeti gorilu?

Vjerujem da ste i vi čuli za popularnu facebook grupu pod nazivom ODLIV MOZGOVA. Svako jutro nakon doručka uključujem laptop, ulazim na facebook, te uz prvu kafu bacam pogled na ovu grupu, u potrazi za pozivima i konkursima. Tražim i tražim, ali uglavnom bezuspješno. Da, bezuspješno, ali moram priznati da je do mene, jer tražim nešto specifično i zanimljivo, a obično “padam” na naslov. Poziv za radionicu: “Je li iko vidio gorilu?” Oči mi zasjaše i poželjeh saznati šta se krije iza ovog zanimljivog poziva.

Dragi naši, drage naše…

Ranije sam imala priliku čuti mnogo toga o Inicijativi mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BiH), koja je organizator ove edukacije. Znam da se radi o veoma ozbiljnoj i zanimljivoj organizaciji, što sam uvidjela u javnom pozivu. Radionica o novinarstvu, medijima i propagandi. Najbolje polaznice i polaznici radionice (pronalazači gorile) bit će pozvani da pišu za web stranicu www.yihr.ba, objavljuju svoje članke i kreiraju online sadržaje Inicijative mladih za ljudska prava. Probudi se i taj takmičarski duh, ali i želja da steknem nova znanja od vrsne trenerice novinarstva Elvire Jahić. I naravno, svi moji kriteriji bili su zadovoljeni. Klik, klik, klik i e-mail s prijavom je uspješno poslan!

Sunčani vikendi i traženje gorile!

Sigurno se pitate da li sam uspjela vidjeti gorilu ili možda više njih? Prvog dana edukacije mislim da sam vidjela jednu, ali ono što je mnogo bitnije jeste upoznavanje mnogo divnih, uspješnih i vrijednih mladih ljudi na jednom tako malom mjestu. Tokom edukacije koja je trajala dva dana, uz stručnu pomoć trenerice Elvire,  razgovarali smo i učili o percepciji, propagandi, odgovornom i kvalitetnom novinarstvu, te o tome kako napisati kvalitetan članak za web stranicu Inicijative. Posebno sam oduševljena radom u grupama, jer sam upoznala Medinu i Nijaza, oboje iz Visokog… Valjda je to neka “komšijska” veza. Pričala sam s njima o ovoj radionici i evo kakvi su njihovi dojmovi: “Tokom radionice imala sam priliku pisati vijesti, učestovati u diskusijama i naučiti nešto više o samom aktivizmu mladih. I da, ja sam vidjela gorilu!”, kaže Medina, a Nijaz dodaje da još uvijek nije vidio gorilu, ali da je naučio razlikovati pojam novinarstva od medijske propagande. Tokom drugog dana radionice odlučila sam riskirati i napisati svoj prvi BLOG!  Znate kako kažu: “Ko ne riskira taj i ne profitira!”

Takmičarski duh uradio je svoje i pozvana sam da pišem za web stranicu Inicijative. Kroz glavu mi prođe misao: “Provest ću još jedan sunčani vikend na edukaciji!”, ali u isto vrijeme pomislih na ekipu s kojom ću raditi i na znanja koja tek trebam steći. Prvi put sam boravila u prostorijama Inicijative, koje su nadmašile moja očekivanja. Odličan radni prostor, korisni savjeti trenerice Elvire, ali i aktivistice Aldijane. Radni sastanak počeo je izborom tema o kojima ćemo pisati u narednom periodu, formiranjem uredničkog tima, te definiranjem osnovnih pravila za naš rad. Odmah smo se “bacili” na posao i naši prvi tekstovi, izvještaji i blogovi uskoro će biti objavljeni na web stranici Inicijative. Mi smo pronašli gorilu! Brzi savjet za kraj: Vjerujte u sebe i svoje ideje!

Naravno, donosim vam djelić atmosfere iz kojeg se vidi kako mi to “tražimo gorilu”.

Enisa Mešetović/ yihr.ba

Drage naše, dragi naši,

Zadovoljstvo nam je pozvati vas  na radionicu o novinarstvu, medijima i propagandi “Je li iko vidio gorilu?” Tokom dvodnevne prakse učimo za šta nam služi medijska pismenost, šta je novinarstvo i po čemu se ono razlikuje od propagande. Nakon radionice, znati ćete kako napisati kvalitetan članak za web stranicu i kako ga postaviti online.

Da bismo znali kako, odgovaramo na pitanja: Šta je percepcija, šta selektivna percepcija, a šta selektivna grupna percepcija? U kakvom su odnosu percepcija, ponašanje i komunikacija? Šta je intrapersonalna komunikacija i kako utiče na interpersonalnu? Šta su percepcijski oprez i percepcijska odbrana? Kako je moguće da ljudi različito doživljavaju i komuniciraju isti događaj? Kako perceptivne varke svjesno koriste PR i  propaganda? Šta je u odnosu na propagandu suštinska razlika novinarstva? Šta kvalitetno, slobodno i odgovorno novinarstvo podrazumijeva? Šta je uloga reportera i koje etičke standarde mora poštovati?

Najbolje polaznice i polaznici radionice (oni koji budu vidjeli gorilu) biće pozvani da pišu za web stranicu yihr.ba, objavljuju svoje članke i  kreiraju online sadržaje Inicijative mladih za ljudska prava.

Radionicu “Je li iko vidio gorilu?” i mentorski program rada na yihr.ba vodi Elvira Jahić, trenerica novinarstva sa diplomom Evropskog novinarskog centra i Reuters Fondacije.

Svoje prijave možete slati na aldijana@yihr.org do 5.10.2015.

Radujemo vam se!

yihr.ba tim