Nicolas Moll, historičar, pola Nijemac, pola Francuz, koji je preselio iz Berlina u Sarajevo da istražuje, piše članke i knjige, a veoma je aktivan i u oblasti uspostavljanja saradnje među mladim ljudima, kroz međunarodne razmjene. Bivši direktor Francusko-njemačkog ureda za mlade (French German Youth Office/FGYO) u Berlinu, usko sarađuje sa Inicijativom mladih za ljudska prava Bosne i Hercegovine, na programima koji se bave suočavanjem s prošlošću i ratnim zločinima, memorijalizacijom i kulturom sjećanja. Između ostalog, zajedno sa regionalnim timom i FGYO, pruža konsultacije vladama Francuske, Njemačke i zemalja Zapadnog Balkana, u inicijativi koju je prošle godine otkočila Angela Merkel upitavši premijere: “A što ne napravite nešto kao FGYO, al za Balkan?”

YIHRBH: Gospodine Moll, kako bismo jednostavno objasnili čime se vi ustvari bavite?

Moll: Pa, ja sam historičar, i kad sam doktorirao, zakleo sam se da se nikad neću baviti samo istraživanjima. Želio sam raditi i nešto praktično, kao što je naprimjer razmjena mladih, pa sam na na kraju odlučio da radim oboje. Mislim da je to dobar balans i može biti korisno za oboje. Tako, kad sam se preselio u Sarajevo 2007., moja ideja je bila da radim istraživanja historijskih tema, naročito u vezi kulture sjećanja i posljedica rata u Bosni i Hercegovini, a s druge strane, da sarađujem sa organizacijama koje se bave pitanjima važnim za moje istraživanje, kao što je proces memorijalizacije i suočavanja s prošlošću. Dakle, ne radim za instituciju, već sarađujem sa različitim organizacijama.

A pošto sam iz zapadne Evrope, pola Francuz, pola Nijemac koji sad živi u jugoistočnoj Evropi, radim na tome da u polju suočavanja sa prošlošću, civilnog društva i interkulturalnih odnosa povežem sve koji su aktivni u ovim oblastima ovdje i u zapadnoj Evropi. Smatram da nema dovoljno razmjene, mnogo ljudi u zapadnoj Evropi ne zna šta se ovdje događa, mnogi ljudi odavde nemaju šansu ići u zapadnu Evropu, da vide i upoznaju, tako da ja u svojim istraživanjima pokušavam porediti ove dvije situacije, a u praksi povezujem organizacije koje se bave suočavanjem s prošlošću u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Kosovu, Makedoniji s jedne, i suočavanjem s prošlošću u Francuskoj i Njemačkoj, sa druge strane.

YIHRBH: Kako funkcionira vaša veza sa Inicijativom mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini?

Moll: Oni su ustvari moj glavni partner u ovom praktičnom dijelu. Godine 2009., u vrijeme kada sam bio pomoćnik direktora Francuskog kulturnog centra „Andre Malroux“ u Sarajevu, sjećam se da sam vidio da se neka nova organizacija useljava u našu zgradu, i table na vratima na kojoj je pisalo Inicijativa mladih za ljudska prava, rekao sam sebi – super, ovo je nešto za mene, pogotovo zato što sam ranije čuo za Inicijativu kao regionalnu saradnju. Tako smo postali komšije, lakše nam je bilo da komuniciramo, da bih ja vrlo brzo shvatio da je to organizacija koja se ozbiljno bavi poslom u oblastima koje su i meni zanimljive.

Pozvali su me onda na Dane Sarajeva u Beograd, da vidim i njihove druge aktivnosti, da bi 2010.  imali prvu pravu saradnju. Radilo se velikom forumu organiziranom u Sarajevu, to smo radili Francuski kulturni centar, Inicijativa mladih, partneri iz Francuske i Njemačke, Helsinški komitet za ljudska prava Bosne i Hercegovine i ja,  da vidimo kako možemo razviti nešto što će jačati civilno društvo Bosne i Hercegovine. To je bio početak naše saradnje, prošlo je jako dobro i nastavili smo, tako da sad imamo nekoliko projekata na kojima radimo zajedno.

YIHRBH: Nedavno ste, takođe sa  Inicijativom, u  Sarajevu obilježili 15. godišnjicu rada Francusko-njemačkog ureda za mlade (FGYO) u Jugoistočnoj Evropi.

Moll: Da, ja sam radio u Francusko-njemačkom uredu za mlade u Berlinu šest godina, od 2001. do 2007., prije nego što sam došao u Sarajevo. To je bilo vrijeme odmah nakon rata na Kosovu, kad je naš berlinski ured odlučio da kreira program razmjene za mlade, sa našim partnerima, organizacijama iz zemalja bivše Jugoslavije.

Ideja je bila da se, nakon ratova koji su u velikom mjeri doprinijeli izolaciji društava i mladih ljudi ovog regiona, kreiraju kontakti među tim mladim ljudima i mladima iz Francuske i Njemačke, od čega će koristi imati sve strane. Za mlade ljude iz ovog regiona da izađu iz izolacije, a za mlade iz Francuske i Njemačke da uče o regiji u sred Evrope, o kojoj ne znaju ništa, osim slika rata na televiziji.

Programi razmjene počeli su 2001., na način da se okupe studenti i ljudi koji su aktivni u organizacijama, i provedu zajedno tri sedmice, jedna sedmica sa organizacijom iz Francuske u Francuskoj, nakon nekoliko mjeseci sedmicu sa organizacijom u Njemačkoj, i isto tako, sedmicu u Bosni i Hercegovini. Svaki put se razgovaralo o određenoj temi, mogle su biti jako različite, birale su ih organizacije, kao što je sloboda štampe, suočavanje s prošlošću i druge teme koje su važne mladim ljudima. Ono što smatram važnim za ovu inicijativu je da je trajala 15 godina, i da se i dalje nastavlja. Mi svi znamo mnoge sjajne inicijative koje su trajale godinu – dvije. I činjenica da smo obilježili 15 godina rada, pokazuje da postoji interes organizacija učesnica za ovakvim programima, i sve skupa –  kroz preko 400 realiziranih programa u 15 godina, prošlo je oko 10.000 mladih ljudi iz Francuske, Njemačke i zemalja bivše Jugoslavije, a FGYO je radio sa 300 različitih partnera.

Mislim da je zanimljivo i za svaku osobu da učestvuje, on ili ona će ponijeti nešto sa sobom, otkriti novu zemlju, baviti se dublje nekom temom, otkrivati sebe, vidjeti nešto drugačije. A s druge strane, na nivou partnerskih organizacija, postoji cijela mreža međusobne podrške i razvoja, što onda pravi prostor novim projektima.

Inicijativa mladih se uključila prije nekoliko godina u ovaj program i sada je jedan od glavnih partnera iz Bosne i Hercegovine, u saradnji u koju je uključeno i nekoliko organizacija iz Francuske i Njemačke. To nam je pogotovo važno kada govorimo o teškim temama, a kad sam rekao da organizacije biraju teme o kojima će se govoriti na razmjenama, moram dodati da je jedina naša sugestija bila da se tema, na neki način, treba reflektirati na društvo. A Inicijativa mladih već se bavi teškim temama ovdje, suočavanje s prošlošću, pitanja ljudskih prava, kako se nositi sa ratnim zločinima, kako se mladi mogu uključiti u raspravu o suočavanju itd., tako da je to prirodno savezništvo.

YIHRBH: Nakon 15 uspješnih godina FGYO prisustva u regionu Balkana, njemačka kancelarkaAngela Merkel je premijerima zemalja Zapadnog Balkana na samitu u Berlinu 2014. sugerirala da o radu s mladima uče od vas.

Moll: Ustvari, o ideji Balkanskog ureda za mlade govori se odavno u FGYO, organizaciji koju su 1963. godine osnovale vlade Francuske i Njemačke, što je bio veoma političan akt u smislu obaveza koje su dvije države preuzele na sebe da ispune.   Suština je sljedeća – ako želite stvarno pomirenje i nove saradnje među zemljama, nije dovoljno da to urade samo političari, mladi ljudi i civilno društvo se takođe moraju uključiti. To je bila polazna ideja.  I mnogo programa je urađeno samo između Francuske i Njemačke, da bi se kasnije uključivale i druge zemlje, kao što je to 2001.  bio slučaj sa zemljama bivše Jugoslavije. Od kada smo počeli naše aktivnosti u jugoistočnoj Evropi, bilo je pitanje može li ovaj francusko-njemački model biti dobar i za Balkan ili ne? Postoje o tome vrlo kontradiktorna mišljenja i kontroverzne rasprave, a ja nisam u prijateljskim odnosima sa samom riječi ‘model’, jer ideja modela je da možete nešto copy&paste, što u ovom slučaju naravno nije moguće.

Uvijek je dobro znati šta se događa negdje drugo, pa možeš uporedit i reći ‘možda to mogu primijeniti u svojoj situaciji’, ali ne jednostavno preslikati, već uzeti nešto za sebe i razviti ga prema svojim potrebama.

Ubrzo nakon što smo počeli programe razmjene, počelo se spominjati, naročito među mladima iz ovog regiona ‘zar ne bi bilo super imati nešto slično FGYO, neku vrstu balkanske omladinske organizacije, koja će omogućiti mnogo više razmjena mladih ljudi’, a znamo koliko je to važno, imajući na umu sve prepreke koje treba preći u svom gradu, u svojoj glavi, protiv predrasuda, nacionalističkih pristupa i slično. Istovremeno, nešto tako nije lako realizirati, jer je riječ o potpuno novoj instituciji. Bila je to dugo tema unutar civilnog društva, dok prošle godine nije dosegla državni nivo.

Tada je, na inicijativu Angele Merkel, u Berlinu održana konferencija koja je okupila predstavnike vlada zemalja Zapadnog Balkana. Organizirana je da se pokuša odgovoriti na pitanje – šta se može učiniti da se poboljša regionalna saradnja. U jednom trenutku je Angela Merkel rekla: „A zašto ne osnujete nešto poput FGYO, al za Balkan?“

Ovoga puta, pitanje je bilo upućeno vladama. Njemačka to nije željela učiniti, već je imala očekivanja od vlada regiona. Tada su na prijedlog entuzijastično reagirali Aleksandar Vučić i Edi Rama, rekli su ‘da, trebali bismo nešto u vezi toga uraditi’. Međutim, bilo je jasno da nije dovoljno napraviti samo srpsko-albansku organizaciju za mlade, te da jedino ima smisla ako je saradnja regionalna.

U cijelu diskusiju, FGYO je uključen kao savjetnik, sa iskustvom razmjena mladih, te kao neko ko će uspostaviti saradnju između civilnog društva i vlada. Jasno je da je bilo važno osigurati da vlade uključe civilno društvo i omladinske organizacije u raspravu i odlučivanje, jer znamo da se mogla desiti i obrnuta situacija.

YIHRBH: Upravo ste se vratili sa sastanka u Beču, na kojem su premijeri Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije potpisali Zajedničku deklaraciju o uspostavljanju Regionalne kancelarije za saradnju mladih (Regional Youth Cooperation Office of the Western Balkans).

Moll: Na konferenciji u Berlinu 2014. rečeno je otprilike ‘to je dobra ideja, hajmo razmislit o tome’. Naredni korak bio je naći osnovu zajedničke deklaracije, da vlade mogu reći ‘da, mi ćemo to uraditi’. Sada u Beču, vlade Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Srbije i Albanije su potpisale zajedničku deklaraciju u kojoj se kaže: ‘želimo kreirati regionalni ured za saradnju mladih Zapadnog Balkana, što je još uvijek nezvaničan naziv, insipirisani FGYO, znajući važnost uključivanja mladih ljudi u regionalnu saradnju, kako bi ta saradnja i pomirenje bili održivi’. Dokument koji je potpisan ne znači i otvaranje regionalnog ureda za mlade, već da je sada postao jedna od ključnih stvari na političkoj agendi.

U deklaraciji se takođe jasno navodi da bi ‘do 1. marta 2016. godine vlade trebale elaborirati vrlo konkretne prijedloge o tome kako bi ovaj ured trebao izgledati, kako bi se finansirao, kakve vrste programa bi podržavao itd’. Dakle, veoma konkretno.

YIHRBH: Znači, još uvijek ne znamo ni kad i ni gdje?

Moll: Ne. Znamo da je ideja da se na narednoj konferenciji o Zapadnom Balkanu, koja je planirana za avgust 2016. u Parizu, objavi otvaranje balkanskog ureda za mlade, naravno, ako uspijemo do tada završiti sve pripreme. Ono što je za sada izvjesno, je da će biti osnovana radna grupa, koja će pripremiti, elaborirati i predstaviti konkretne prijedloge do 1. marta 2016. godine.

Mislim da je ovo dobar vremenski okvir, jer ne bi imalo smisla otvoriti ga sada, još je mnogo neodgovorenih važnih pitanja, poput: gdje bi ured bio smješten, da li bi trebao biti smješten u jednom gradu ili više njih, da li koristiti rotirajući sistem… Za to služi radna grupa, da pripremi sve do marta, kako bi se vlade, nadamo se, s tim mogle složiti, što bi značilo da mi imamo naše otvaranje u avgustu 2016.

Radna grupa sastavljena je od ljudi iz svih zemalja učesnica, sa po dva nacionalna predstavnika – jedan iz ministarstva za mlade, a drugi iz omladinske organizacije. To je takođe veoma važno, jer pokazuje da će civilno društvo zaista biti uključeno u osnivanje. Naravno da se moglo desiti da radna grupa bude sastavljena samo od predstavnica i predstavnika vlade. I to, takođe, piše u potpisanoj deklaraciji. Smatram to ključnim, da bi bio otvoren ured koji stvarno ima smisla.

YIHRBH: Zašto je takav korak važan? Šta mislite o ocjeni koju smo mogli čuti u javnosti nakon bečkog samita, da je rad s mladim ljudima ključ pomirenja na Balkanu?

Moll: Naravno, ne samo da su mladi ljudi važni za pomirenje, to je veoma kompleksan proces za koji trebamo aktivne mnoge različite sektore. Ne mislim da se samo kroz razmjene postiže pomirenje, ali pomirenje ne može biti ostvareno bez učešća mladih ljudi. Smatram da su mladi važna osnova, ali razmjena nije automatski i garancija da će mladi postati tolerantniji i otvorenijeg uma, ali može biti veoma dobar alat. Uz pomoć kojeg se ljudi bore protiv vlastitih ograničenja, psiholoških barijera i stereotipa.  Znamo da regionalna saradnja na Zapadnom Balkanu nije toliko razvijena, pa takav regionalni ured može isto tako imati političku poruku da, osim problema, postoji volja da se radi zajedno i pokazati da je moguće kreirati zajedničku instituciju koja je korisna za svako uključeno društvo.

YIHRBH: Postoji li nešto na šta ste jako ponosni, ako govorimo o razmjenama mladih?

Moll: Ja zaista vjerujem da omladinska razmjena može imati efekta. Reći ću vam svoje lično iskustvo. Do 2001., nisam imao nikakav direktan kontakt sa regijom, živio u zapadnoj Evropi, čuo o Zapadnom Balkanu na televiziji, čitao u novinama. Zapadni Balkan je bio nešto potpuno apstraktno za mene. I ono što je zapravo primijenilo sve, je moja prva posjeta. Bilo je to studijsko putovanje, priprema za razmjenu mladih, a vidi me sad – živim u Sarajevu. Dakle, da, iskustva kao što su ova mogu pokrenuti svašta! :)

Tekst deklaracije:   http://www.bmeia.gv.at/fileadmin/user_upload/Zentrale/Aussenpolitik/Addendum_Western_Balkans_Summit.pdf