Bh. Inicijativa mladih ugostila je početkom septembra četrdesetak mladih ljudi iz Avganistana, koji su u Bosnu i Hercegovinu stigli u studijsku posjetu, u organizaciji Counterpart International-a i USAID-a. Za mnoge od njih, ovo je prvo putovanje van Avganistana, a za neke i prvi izlazak iz provincije u kojoj su rođeni.

Za Sayaru Ashory, koja radi za Afghan Women’s Writing Project i volontira za mrežu mladih, ovo iskustvo je dokaz da postoji svijet izvan Avganistana. „Program mi je zaista zanimljiv jer je poput kulturne razmjene. Poredimo sve u Avganistanu i Bosni i Hercegovini. Sviđa mi se što, iako znam da je Bosna multireligijska i multietnička zemlja, ne mogu po licima ljudi razlučiti ko pripada kojoj grupi. Za nas je značajno da možemo pričati o obrazovanju i politici, sa kompetentnim ljudima.  Iako se mladi u našoj zemlji suočavaju sa mnogo izazova, optimistični su i vrijedni. Nemamo škole, nastava se održava u skloništu, ali smo svjesni koliko je obrazovanje važno za našu budućnost i insistiramo na tome,“ kaže Sayara.

Paralela Bosna i Hercegovina – Avganistan je za međunarodnu zajednicu u tome što su obje zemlje bile poligon velikih međunarodnih intervencija. Za razliku od Avganistana, u kojem bez obzira na milijarde uložene u obnovu, još uvijek postoje veliki izazovi osnovne sigurnosti i mira, Bosna i Hercegovina se smatra dobrim primjerom, jer je ratni sukob okončan mirovnim sporazumom, a zemlja je stabilna sa sigurnosnog aspekta, objašnjava Emir Nurkić, Bosanac koji živi u SAD-u i radi kao konsultant za Counterpart International.

„Program za mlade je važan zato što osobe koje su se u Avganistanu pokazale kao liderke i lideri u organizacijama civilnog društva, imaju priliku da razmijene iskustva sa kolegicama i kolegama u Bosni i Hercegovini, da shvate odnose civilnog društva i institucija vlasti, te civilnog društva i medija, u zemlji koja je takođe prošla rat. Svrha programa je da oni uče na greškama lidera u istim ili sličnim situacijama u Bosni i Hercegovini, nego i na greškama u pristupu međunarodne zajednice, kada je riječ o tranziciji i ulozi civilnog društva u izgradnji mira, sigurnosti i demokracije,“ kaže Nurkić.

Osim sličnosti, postoje i velike razlike, iz kojih se takođe može učiti. Prema podacima avganistanske vlade, 65% populacije  u zemlji su mladi ljudi, što Avganistan čini najmlađom zemljom u svijetu. Ipak, napori organizacija civilnog društva da se izbore za mistarstvo mladih, koje bi se bavilo izgradnjom kapaciteta, identificiranjem prioriteta te omogućavanje povratka mladih i obrazovanih u Avganistan, još nemaju rezultata. „Ono što je meni ovdje fascinantno je da sam na visokim pozicijama, u vladama i općinama, vidjela mlada lica. To u Avganistanu ne možete vidjeti. Imamo samo stare ljude sa starim načinima razmišljanja, njima promjena ne treba i oni pripadaju prošlosti,“ kaže Sayara.

Sandra Marie Phelps, direktorica Counterpartovog odjela za mlade i rodnu jednakopravnost u Kabulu, kaže da ne može zamisliti bolje mjesto za Avganistanke i Avganistance da dođu u posjetu, zahvaljujući i odličnoj saradnji sa Inicijativom mladih Bosne i Hercegovine. „Na bazičnom nivou, riječ je o izgradnji samopouzdanja kod ovih mladih ljudi, izlaganje novim iskustvima i pogledima, jer mnogi od njih nisu imali priliku da putuju, nemaju predstavu kako izgleda svijet izvan Avganistana. Dajemo im vještine i sredstva da razmišljaju o svojoj zajednici. A pošto je Bosna i Hercegovina prošla kroz rat, puno lakše im se poistovijetiti, nego da smo otišli u zemlju koja nije imala iskustvo takvog nasilja. Imamo mnogo posla na izgradnji, na isti način na koji to radi Inicijativa, kroz dugotrajni, kontinuirani proces fokusiran na mlade,“ kaže Phelps.

Jedna od sličnih različitosti tiče se i položaja žena. Sayara kaže kako je izgubila priliku za posao, jer joj nije dozvoljeno da putuje preko granice provincije u kojoj živi, s obrazloženjem da je riječ o sigurnosti. „Imamo nekoliko mjesta za žene u parlamentu, broj slučajeva rodne diskriminacije se smanjuje, ali se broj slučajeva nasilja povećava. Možda je riječ o utjecaju medija, koji ženama objašnjavaju njihova prava, pa ih one pokušavaju ostvariti. Prema jednom istraživanju iz 2014., broj žena koje se obrazuju se povećava, broj djevojaka koje idu u inostranstvo da magistriraju ili doktoriraju se takođe povećava, ali i dalje postoje ograničenja zbog kojih ne vidimo žene na visokim pozicijama u vladi,“ kaže Sayara.

Jedan od neuspjeha međunarodne zajednice, kada se govori o rodnoj integraciji i jednakosti, je propust da se u proces uključe muškarci, pa su postojeći programi kreirani da podrže žene uglavnom plitki, smatra Sandra.

„Mislim  da su muškarci, a naročito mladi muškarci, jako važni u borbi protiv nepoštovanja prava žene. Mnogo nas posla čeka, a moj pristup podrazumijeva uključivanje i žena i muškaraca u programe, nekada odvojeno a nekada skupa. Naravno, to je i individualna stvar, a sama činjenica da se radi o islamskoj sredini ne može biti opravdanje za omalovažavanje žene, ako znamo da je i sam poslanik Muhamed bio zagovarač njihovih prava u arapskom svijetu. Mislim da moramo ići polako. Ne vjerujem da jedna kampanja može promijeniti bilo šta. To se mijenja sa generacijama,“ kaže Sandra.

Program koji pokušava odgovoriti na pitanje – mogu li oni koji su dovoljno slični ali i dovoljno različiti, zajedničkim snagama kreirati neki treći put, te posjeta Bosni i Hercegovini, važni su prvenstveno mladim ljudima, za njihov individualni razvoj. Za Sayaru, ono što će kao iskustvo ponijeti sa sobom kući, može se opisati u tri riječi – mir, zajedništvo i saradnja.

„Trebamo nove umove i nove tehnologije, da bismo u zemlji vidjeli pozitivne promjene. To sam naučila ovdje i, ako Bog da, vraćam se u svoju zemlju i jedva čekam da prenesem sve o prekrasnim mjestima u Bosni, atraktivnim ljudima, organzacijama i mrežama, sa kojima namjeravam ostati u kontaktu,“ kaže Sayara.