Demokratskim sistemom upravljanja državom, državljani svake zemlje, građani vlast odnosno upravljanje odlukama, nadzor nad monopolom državne moći, prikupljanje poreza i raspodjelu sredstava, preko neposrednih izbora predaju u ruke svojih zastupnika, predstavnika koji potom, u skladu sa izborom građana, imenuju izvršnu vlast koja,  donoseći odluke od svakodnevnog značaja za građane, upravlja državom.

U temelju demokratskog sistema jeste povjerenje.

Povjerenje građana da će izabrani predstavnici istih, savjesno izvršavati svoje dužnosti za dobrobit svih građana.

U modernim demokratskim društvima, povjerenje građana se zaslužuje odlukama i procesima svih nivoa vlasti u smislu da vlasti svoje odluke i procese donose i provode svakako savjesno (kako im i sama ideja demokratije nalaže) već i transparentno.

Značaj transparentnosti za demokratiju i generalno za javnost je raznovrstan, a svakako jedan od bitnih razloga, naročito vezan za naš mentalitet i tradicionalno nepovjerenje i sumnjičavost prema vlasti (koje je prisutno generacijama bez obzira na politički sistem,a izuzetno je pojačano posljedicama tranzicijske haotične politike) jeste uvjeriti građane da imaju povjerenja u odluke vlasti kada se one direktno tiču zdravlja i života građana.

Svaka odluka na svakom nivou vlasti ima određene efekte u svakodnevnom životu građana koji mogu biti manje ili više vidljivi pojedincu te s obzirom na veliki broj svakodnevnih odluka, mnoge od njih običan građanin ne poznaje niti ga nužno i ne zanimaju.

Svakako je letargija i apolitični pasivizam zasebna tema, a u ovom kontekstu svakako jedan od dodatnih faktora pasivnosti i nezainteresovanosti prema mjerama i odlukama institucija.

Međutim, vanredne okolnosti u kojima se cijeli svijet pa tako i naša zemlja nalazi čine da se građani, pa i oni koje “politika ne zanima” i koji možda zbog svoje nezainteresovanosti ne znaju nabrojati sve nivoe vlasti u zemlji, niti znaju koja je vlada aktuelna niti koji je ministri sačinjavaju, sada zbog dejstava izolacije razumnog straha za zdravlje i dobrobit sebe i svoje porodice, sa naročitom pažnjom prate odluke i mjere svih nivoa vlasti.

Epidemiju koronavirusa Bosna i Hercegovina je dočekala, u skladu sa svojim mogućnostima, dosta spremno, naročito kada se se pogledaju znatno bogatije i organizovanije države.

U skladu sa tim, različiti nivoi vlasti i krizni štabovi izvedeni iz istih, u skladu sa svojim mogućnostima donose i provode određene mjere.

Međutim, ova kriza jeste ogolila i mnogobrojne nagomilane problem u svim sferama institucionalne organizacije u Bosni i Hercegovini i to naročito u zdravstvenom segmentu kao dijelu društva o kojem se godinama govori kao segmentu kojem su potrebne reforme, modernizacija opreme, dodatna sredstva, a jasne su i posljedice vještačkog ustavnog uređenja države gdje se dešava da jedan uzorak testa na koronavirus iz Bihaća, zračnim dužim i daljim putem dovoze u Sarajevo umjesto u geografski bližu Banja Luku.

Zaista, mnogo je problema nagomilano u zdravstvenom sektoru da bi se mogli osvrnuti na svaki od njih, međutim onaj najkonstantniji i dio zdravstvenog sistema sa kojim građani imaju i najviše interakcije jeste primarni nivo zdravstvene zaštite (Domovi zdravlja).

Upravo taj segment je godinama krasila netransparentnost (naročito u segmentu zapošljavanja) kao I stalno odgađana reorganizacija pa smo danas suočeni sa posljedicama koje se ogledaju u slučajevima poznatim javnosti o kojima se priča posljednjih dana gdje je zaista postala očigledna opasnost da građani izgube povjerenje u zdravstveni sektor i to onaj njima najbliži što može izazvati opasne posljedice.

Činjenica je da Domovi zdravlja, kao ustanove primarne zdravstvene zaštite, nisu dovoljno ogranizovani niti opremljeni da bi na najbolji način odgovorili i svakodnevnim pa tako i vanrednim okolnostima, pa imamo pojavu u Sarajevu smrtnih slučajeva osoba koje nisu najadekvatnije tretirane te u Konjicu, svojevremeno žarištu epidemije, slučaj da zbog potrebe izolacije jednog epidemiologa u ustanovi, čitava općina (teritorijalno najveća u Bosni i Hercegovini) u vremenu najveće potrebe, ostane bez epidemiologa.

Svaki problem bi ovdje zauzeo puno prostora i vremena pa stoga ih nećemo nabrajati, ali činjenica je da je vanredna situacija pokazala nužnu potrebu za reformom i poboljšanjem sistema svake vrste i u organizacionom i u edukacijskom segmentu, sistema koji također proizvodi i kadrove svih nivoa čiji je rad pod lupom javnosti.

Naravno, bespredmetno je govoriti o odgovornosti medicinskog osoblja u svim nivoima zdravstvene zaštite.

Ne želimo, baš zbog odgovornog odnosa prema javnosti, poticati bilo kakvo nepovjerenje građana prema zdravstvenim radnicima već im ovdje iskazati veliku zahvalnost na hrabrosti i odlučnosti da, kao prva linija odbrane, svoju Hipokratovu zakletvu časno ispunjavju.

Zahvalnost, koja se naravno odnosi na one koji je zaista i zaslužuju.

Potreba svakog građanina, a koju su institucije dužne da ispune zarad očuvanja (i sticanja) povjerenja građana, jeste transparentnost!

U ovim vanrednim okolnostima građani su, kroz sve vidove klasičnih i modernih medija i društvenih mreža, izloženi svim informacijama i raznim manje ili više sumnjivim vijestima i naslovima.

U takvom vremenu izuzetno je bitno da institucije pruže građanima provjerene i tačne informacije građanima kao i da procese provede transparentno.

Javne nabavke, kao mjera koja u normalnom vremenu jesu jedna od kompleksnijih procesa u sistemu (kompleksnost, između ostalog, nužna zbog opasnosti iskorištavanja pozicije zarad sticanja dobiti – problem prisutan u našem društvu odavno), zbog neophodnih hitnih potreba su pojednostavljene kako bi se sistemu zaštite osigurale dovoljne količine materijala i opreme.

Stoga, potrebno je da vlast, naročito Vlada Federacije BiH, bude transparentna u procesima javnih nabavki.

Od početka širenja pandemije koronavirusa na područe BiH, konstantovano je da su nam potrebne određene količine radnog materijala, kompleta testova kao i respiratora.

Kroz istupe u javnosti, građanima je obznanjeno da su vlasti Federacije BiH nabavile 150.000 testova koji su raspoređeni kliničkim centrima u tom entitetu.

Dok se sa raznih nivoa čuje da su direktno i indirektno pokušane nabavke respiratora i druge opreme koje nisu uspješno realizirane,  sa druge strane su  preko raznih diplomatskih i drugih kanala, dodijeljene i donacije različitog kvantiteta.

U vremenu kada, zbog specifičnih okolnosti, javne institucije imaju apsolutnu pažnju građana i nevjerovatnu priliku da dobiju povjerenje građana (isključivo kroz odgovoran odnos) moramo znati, zarad očuvanja smirenosti i odlučnosti građana da poštuju mjere i odluke organa, koliko imamo opreme I koliko je ona koštala.

Ne možemo biti u situaciji da niti jedan član kriznog štaba ne zna odakle je 150000 testova nabavljeno niti koliko su koštali.

Ne možemo biti u situaciji da ne znamo koliko respiratora imamo i kako i gdje da nabavimo još.

Moramo imati na jednom mjestu (u ovom vremenu sasvim lahko za napraviti) informacije koliko opreme je nabavljeno (sa svim informacijama o prodavcu i ostalom), gdje je ista raspoređena i gdje je fali.

Sa svim informacijama na jednom mjestu, građani mogu sa sigurnošću znati u kakvom smo stanju bez da moraju na više tv stanica i web portala skupljati vijesti i rizikovati da ih vješto predstavljena lažna vijest odvede raznoraznim teorijama zavjere čime se efektivno gubi povjerenje prema vlasti i postepeno stvara panika.

Zahtijevajući informacije, želimo da stavimo do znanja da Inicijativa mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini prati mjere i odluke, kao procese donošenja istih.

Nastavljamo sa praćenjem i pisanjem o ovim temama u narednom period i insistiramo na transparentnosti.

 

Fuad Avdagić

Inicijativa mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini