Bosna i Hercegovina je danas, 28. aprila 2026. godine, potpisala sporazum o izgradnji plinovoda s Republikom Hrvatskom, kako bi se smanjila zavisnost od ruskih energenata. Plinovod Južna interkonekcija povezao bi Bosnu i Hercegovinu s hrvatskim ukapljenim prirodnim plinom u Jadranskom moru, na otoku Krku. Potpisivanju na Samitu triju mora prisustvovali su Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, te Kris Vrajt (Chris Wright), američki sekretar za energiju iz kabineta američkog predsjednika Donalda Trampa (Donald Trump).

Dok mnogi, uključujući političke aktere iz Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske te Sjedinjenih Američkih Država, navode da bi ovakav projekat doprinio zbližavanju Bosne i Hercegovine s Republikom Hrvatskom i pomogao u rješavanju ključnih problema u vezi s uvozom prirodnog gasa iz Ruske Federacije, visoki i uticajni čelnici iz Europske unije (EU) ipak ističu da bi ovakav projekat, vrijedan više od milijardu američkih dolara, bio netransparentan i mogao usporiti ulazak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju. Važno je istaknuti da je Brisel (Brussels), 13. aprila 2026. godine, poslao privatno upozorenje vlastima u Bosni i Hercegovini, navodeći da bi ovim projektom ključni dio europske energetske „šahovske“ ploče pao pod kontrolu ne samo američke kompanije već i one koja je lično povezana s američkim predsjednikom Donaldom Trampom, koji ima antagonistički odnos prema Europi.

Ipak, moramo biti oprezni, i kao građani i kao mladi koji ovdje planiramo svoju budućnost, kada se radi o projektima koji bi mogli određivati vanjsku politiku Bosne i Hercegovine u budućnosti. Bosna i Hercegovina se, kao i većina Europe, suočava s energetskom krizom, još od početka ruske invazije na Ukrajinu prije četiri godine. Postavlja se pitanje, da li je to što ćemo zamijeniti rusku ovisnost američkom uopšte rješenje? Projekat je pod snažnim kritikama upravo onih institucija prema kojima BiH teži. Južna interkonekcija ne dovodi u pitanje samo izvor plina, već ko odlučuje o budućnosti BiH? Da li smo mi, njeni građani, uopšte dio te odluke?

Na kraju, posljedice ove odluke možemo vidjeti na mladima širom Bosne i Hercegovine, jer se ovakvi događaji direktno tiču nas. Odluke o energetskom stanju utiču na cijene života, mogućnosti zapošljavanja i stabilnost države u kojoj planiramo svoju budućnost. Ako ovakvi projekti doprinesu jačanju ekonomije i otvaranju radnih mjesta, oni mogu otvoriti vrata novim prilikama za obrazovanje, rad i ostanak u ovoj zemlji. Međutim, ukoliko dovedu do dodatne zavisnosti ili uspore europski put, posljedice ćemo najviše osjetiti upravo mi, koji već danas često tražimo sigurniju i stabilniju budućnost izvan granica Bosne i Hercegovine, jer nam takva nije dostupna ovdje.

Autor: Haris Hodžić