Govor mržnje kao novi motivacioni faktor radikalizacije

Piše: Anesa Agović

U današnje doba, kada su globalizacija i kompjuterizacija prodrli u svaki kutak i sferu života, došlo je do razvoja nekih negativnih posljedica, koje su našle plodno tlo upravo u tehnologiji, internetu i medijima. Riječ je o govoru mržnje, što, nažalost nije nikakva nova pojava, nego je samo evoluirala i prilagodila se 21. stoljeću. Svako društvo pati i od svojih radikalnih dijelova, onih u kojima preovladava rasizam, ksenofobija, nacionalizam i druge negativne društvene pojave, a izuzetak nije ni Bosna i Hercegovina.

Ali, u čemu je problem?

Trenutno imamo generaciju mladih radikalizovanih ljudi, kao proces koji traje zbog neuspjeha multikulturalizma i integracije. No, ono što je posebno važno istaći jeste pitanje da li i kako uopšte nadležne institucije razumiju povezanost govora mržnje i ekstremizma. Ono što možemo uspostaviti kao najveći uzrok širenja govora mržnje kao novog motivacionog faktora radikalizacije, upravo jeste neprofesionalno i neadekvatno medijsko izvještavanje o temama koje se tiču osjetljivih pitanja, poput nasilnog ekstremizma i radikalizma, ali i problema zloupotrebe medijskog prostora, odnosno populističke retorike koja se koristi u dnevno-političke svrhe.

Glavni problem sa kojima se susrećemo u ovom modernom vremenu, jeste tanka linija koja razdvaja govor mržnje od slobode izražavanja, te kada prestaje pravo korištenja prava do zloupotrebe istoga.

No, ipak, da li je cenzura onda odgovor na zloupotrebu slobode izražavanja, odnosno širenja govora mržnje?

Kao država tri naroda sa jednakim pravima, u Bosni i Hercegovini tako postoji velika šansa za netrpeljivost, te postepeno širenje govora mržnje. Bilo da se radi o internetskim portalima i forumima  ili čak i javnim medijskim operaterima, evidentan je povećan promet govora mržnje. On se ispoljava ne samo u komunikaciji, nego i u retorici političara, gdje se često koristi za pravdanje djelovanja jedne stranke i naroda, a u isto vrijeme se provodi otvoreno osuđivanje i kritikovanje druga dva naroda u državi.

Govor mržnje, tačnije zagovaranje mržnje na osnovu nacionalnog porijekla, rase, vjere ili po bilo kojem drugom osnovu je česta pojava u svakodnevnici građana Bosne i Hercegovine. U odnosu na druge države, govor mržnje u BiH je posebno osjetljivo pitanje i predstavlja potencijal za društvenu opasnost, koja govor mržnje širi i može biti ispoljena na uzrokovanje nestabilnosti u Bosni i Hercegovini.

Mladi su kategorija koja je lako podložna uticajima raznih informacija kojima su svakodnevno zasuti, putem informativnih medija, kroz razgovore u društvu i porodici, ali i putem društvenih mreža, gdje su mladi gotovo konstantno prisutni, odnosno oni su stalno “online”.

Pojedinci, među kojima su čak i novinari, su našli za pravo da daju neprofesionalne izjave, objavljuju neistine ili neprovjerene informacije, bez pokazivanja minimuma profesionalne etike i empatije sa žrtvama.

Iz ove negativne smjese na kraju se mora roditi nešto još lošije, kao što na globalnom nivou postoje primjeri širom svijeta, što može da vodi u radikalizaciju stanja. Jasno je da radikalizovani pojedinci i grupe mogu biti i nasilni, posebno prema  određenim manjinskim grupama ili vjerskim zajednicama. Što je evidentno kroz primjere globalnog rasta desničarske ideologije, koja je sve više vidljiva u mnogim zemljama, a u posljednje vrijeme i u Evropi, desničarske stranke osvajaju sve više glasova i dobijaju izbore ili su djelovi vladajućih koalicija, šireći razne preuveličane strahove od drugih i drugačijih.

Govor mržnje je posebno opasna pojava u Bosni i Hercegovini, zbog činjenice da pojedine političke opcije i njihovi neodgovorni političari, upravo koriste govor mržnje kao sredstvo homogenizacije glasačkog tijela, ne osvrćući se na posljedice takvog djelovanja. Naravno, nisu političari jedini odgovorni, možemo na prvi pregled naslova tekstova ili tonskih izjava, svakodnevno vidjeti koliko novinari svojim neprofesionalnim izvještavanjem i objavljivanjem neprovjerenih informacija, nanose štetu medijskom prostoru i javnosti, šireći i podržavajući govor mržnje. Takođe, veći broj pojedinaca se odlučuje na komentarisanje ili na druge načine ispoljavaju svoje stavove na medijima i društvenim mrežama, posebno komentarišući informacije vezane za ratna dešavanja, a koji po pravilu izazivaju vjersku i nacionalnu netrpeljivost, kao jedan od rezultata govora mržnje.

Zbog svih tih specifičnosti u Bosni i Hercegovini, moguća je konekcija koja vodi iz govora mržnje u dodatnu radikalizacju stanja, pa čak može pojačati i nivo samoradikalizacije pojedinaca.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika.