Lažne vijesti, dezinformacije i govor mržnje u BiH i Njemačkoj

Piše: Janny Lücker

Rukovanje sa lažnim vijestima usko je povezano sa medijskom kompetencijom. Dok je u Njemačkoj svijest o medijskoj pismenosti malo veća nego u BiH, možemo primjetiti da je i tamo medijska pismenost još uvijek nužna. Studija[1] je pokazala, da pouzdane izvore informacija većina ljudi može tačno procijeniti, ali imaju velike probleme da razlikuju informacije od dezinformacija. I u Njemačkoj društvene mreže imaju utjecaj na to. Studija je pokazala da četvrtina učesnika gleda na broj lajkova i komentara prilikom rasuđivanja istinitosti informacije. Također, prema studiji, medijska pismenost između ostalog zavisi od starosti i obrazovanja. Najniža medijska kompetencija je primjećena kod ljudi koji imaju oko 40 godina.

U BiH nažalost nema toliko podataka o medijskoj pismenosti. BiH je i dalje nisko pozicionirana na indeksu medijske pismenosti u balkanskim zemljama. Nepovjerenje u vladu i vladine organizacije u BiH vjerovatno utiče na nepovjerenje u medije. Samo 66% građana BiH misli da mogu vjerovati medijima (2019), i samo 20% misli da postoje nezavisni mediji u BiH. U ovom kontekstu to nije iznenađujuće, da više nego pola učesnika studije smatra da najveći utjecaj na medije imaju političari/ke i političke stranke.

Uticaj medijske pismenosti na širenje lažnih vijesti i dezinformacija se ne može negirati, ali ima još dosta faktora koji su povezani sa medijskom pismenošću. Mnogobrojne studije su pokazale da medijska pismenost zavisi od nivoa obrazovanja i starosne dobi osoba. Kad govorimo o nivou obrazovanja, moramo spomenuti i jezike. Danas ima oko 21 milion ljudi kojima je bosanski, srpski ili hrvatski maternji jezik, naspram oko 90-105 miliona ljudi koji govore njemačkim jezikom. Ovaj prostor za medije se puno razlikuju u veličini. Ako prevodiš naučni članak iz n.p. engleskog na njemački, imaš veću šansu da će biti dovoljno ljudi koji će to pročitati i u najboljem slučaju i platiti da pristupe članku. Prevod naučnih tekstova košta više novca i neko mora snositi rizik da se to na kraju neće isplatiti. Dezinformacije, lažne vijesti i teorije zavjere skoro svaka osoba koja govori više jezika može lako prevesti. Ako ne govoriš više jezika jednostavno prevedeš u „google prevodilac“. Taj problem ima i uticaj na novinarstvo, zbog toga što i novinari i novinarke mogu imati problem sa razumjevanjem, prevodom i reprodukcijom naučnih članaka. Sa razlogom postoje posebni ljudi koji rade kao naučni komunikatori i naučni/e novinari/ke. Teško je živjeti od toga kad ne radiš u okviru formalnog zaposlenja, ali kada si zaposlenik/ca u medijskoj kući imaš taj problem da većina ljudi u BiH ne vjeruje da postoje nezavisni mediji. Teško je ovdje ubijediti ljude da nisu svi novinari/ke isti. Ako se nešto loše desi u jednoj medijskoj kući ne znači da je svaka osoba koja tamo radi loša i da se slaže se sa tim stvarima.

U Njemačkoj je vrlo neobično da ozbiljni mediji ne pišu ime autora ili autorke ispod članaka. To nije samo važno zbog transparentnosti nego isto zbog kredibilnosti. Kad ne postoji informacija ko je autor to se u Njemačkoj smatra kao prva naznaka da vijesti možda nisu najpouzdanije. Nažalost i jedan od najkorištenijih online portala u BiH obično piše samo inicijale autora. To može uticati na to porast kredibilnosti vijesti i informacija na nekim anonimnim blogovima.

Anonimnost u drugom kontekstu može biti problem, naime kad govorimo o komentarima na društvenim mrežama i na web portalima direktno. Njemačkim medijima je važnost moderacije komentarske sekcije mnogo bitnija. Obično postoje pravila šta je zabranjeno u komentarima i menadžeri/ke komentarskih sekcija aktivno čitaju i brišu govore mržnje i dezinformacije. U BiH  se to izgleda rijetko dešava, što je bilo vidljivo u komentarima ispod članaka o prvoj povorci ponosa. Samo zato jer profil izgleda kao da pripada fizičkom licu, to ne znači da to ne može biti „bot“ ili „troll“ sa posebnom agendom. Jednom analizom komentara na klix.ba u predizbornom periodu 2018. godine pronađeno je 259 profila koji su imali karakteristike političkih trolova koji su objavljivali komentare u korist stranaka SDA, SBB i SDP (Raskrinkavanje, 2019).

Sve u svemu možemo reći, da medijska pismenost u BiH, ali i u Njemačkoj, stvara dobre uslove za širenje dezinformacija i lažnih vijesti. Ni u BiH ni u Njemačkoj ne postoji efektivan i demokratski organ koji bi mogao sankcionisati medije ili novinare/ke koji/e rade protiv medijskog kodeksa. Sve manje više zavisi samo od odgovornosti medijskih kuća i novinara/ki. Problem širenja lažne vijesti, govora mržnje ili dezinformacije ne samo da se dešava u člancima ili u naslovima medija, nego i u komentar sekciji, koji nisu dovoljno moderirani u Njemačkoji kao i u BiH, gdje nisu nikako moderirani. Također na to uticaj ima nedostatak dovoljno poznatih nezavisnih „fact checking“ portala u BiH. Dok to postoji u Njemačkoj u različitim formama. Vjerovatno bi bolja edukacija medijske pismenosti u svim vrstima obrazovanja poboljšala situaciju širenja lažnih vijesti i dezinformacija, posebno u društvenim mrežama.  

[1] Meßmer, A., Sängerlaub, A. and Schulz, L., 2021. „Quelle: Internet“?Digitale Nachrichten- und Informationskompetenzen der deutschen Bevölkerung im Test. [online] Stiftung-nv.de. Available at: https://www.stiftung-nv.de/sites/default/files/studie_quelleinternet.pdf