SKRETANJE SA TEME KAO MEHANIZAM ODBRANE ILI OBMANE

Piše: Belma Jašarević

Pojam medijske pismenosti definisan je kao – sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja poruka posredstvom medija, (Aufderheide, 1992., prema Zgrabljić Rotar, 2005.), a medijska pismenost podrazumijeva razvijanje kognitivnih, etičkih, estetskih i filozofskih vještina i znanja (Sikka Miokkinene, prema Zgrabljić Rotar, 2005.). Prema navedenom izvodi se zaključak, da je medijska pismenost jedan od  temeljnih elementa građanske pismenosti, dok  mediji per se istodobno predstavljaju izuzetno važno sredstvo informisanja. Posmatrajući hronologiju događaja protekli period, primijetno je da je javnost bila preplavljena medijskim sadržajima o aferi ‘Respiratori’: Akcijom SIPA-e u Sarajevu, o  protestima  na Dan grada Sarajeva- Borba za život hoćemo vakcine, kao i odabirom nove gradonačelnice Sarajeva,  ‘Non-paper’ neslužbenim dokumentom i obavijesti da je Zetra spremna za početak masovne imunizacije u Sarajevu sa raspolaganjem od skoro 10.000 doza vakcine AstraZeneca i 1.800 doza vakcine Sinovac. Da li preplitanje straha i ublažavanja istog, sve više liči na odraz skrivenomotivisanog pokušavanja manipulisanja javnosti, sa  strah-olakšanje (eng. “fear-then-relief”) tehnikom, i u ovom slučaju? Prilikom konzumiranja gore  navedenih informacija, obično slijedi jedan šablon reakcije konzumenta-odnosno građanina. Prva reakcija je pretjerano nerazmišljanje o istinosti sadržaja koji ste čuli, pročitali, vidijeli, nakon čega slijedi ljutnja na aktuelnu državnu vlast, share-ovanje na privatnim profilima društvenih mreža, uz potrebu odobravanja istomišljenika u vidu lajkova, komentara itd., ili dijeljenje mišljenja kroz razgovor sa drugim osobama, uz propratno izražavanje zgražanja, kroz pozivanje na drastične promjene putem rušenja vlasti, protestima ili možda ipak nekako nekako drugačije? Ko? Šta? Gdje? Kad? Zašto? Kako?, šest su ključnih pitanja za kritičko razmišljanje, više nego ikad potrebni, jer postajemo umno slobodni, kada informacijama koje slušamo, čitamo ili gledamo, pristupamo svjesno analitički putem ovih šest pitanja. U knjizi -Shrinking space i mediji u BiH: utišani alternativni glasovi, autorice prof.dr. Lejla Turčilo i doc. dr. Belma Buljubašić, a koja je osmišljena je kao znanstveno-istraživačka studija, navode kako se analitičari/ke slažu da pluralizam medija, posebno u bosanskohercegovačkom kontekstu, ne znači pluralizam sadržaja. Dalje navode, kako je procjena medijskog sektora, koju je 2016. godine za USAID uradio Measure BiH, ukazuje na postojanje četiri ključna problema medijske scene, poput: politička instrumentalizacija medija; netransparentno medijsko tržište; nizak nivo profesionalnih standarda u medijima i nizak nivo medijske pismenosti. Da se izvesti zaključak da i danas imamo prisutne elemente ova četiri ključna problema medijske scene, u većoj ili manjoj koncetraciji, a opet zavisno od okolnosti u kojima se izražavaju. To se pokazalo po reakcijama na ‘Non paper’, koji je neslužbeni dokument, a koji je ponovo neumorno  ’’potegnuo’’ ratnu retoriku, onako nezahvalno prema javnosti na prostoru Balkana koja se kao i ostatak svijeta aktuelno bori sa pandemijom COVID-19. Prilikom pisanja učinilo mi se zanimljivim i istraživanje „Prikladno informiranje o situaciji vezanoj za Covid 19 u BiH“ koje su proveli Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine i UNICEF u Bosni i Hercegovini u aprilu 2020. godine putem komunikacijskog kanala U-report u kojem je zaključeno sljedeće:,,Da  ispitanici, prvenstveno mladi, ali i ostali građani Bosne i Hercegovine, smatraju da su prikladno informirani o situaciji vezanoj za virus Covid-19 u Bosni i Hercegovini, da koriste različite izvore informiranja, da učestalost dnevnog informiranja raste s godinama, te da u velikoj većini znaju provjeravati točnost određenih informacija. Ipak, 27% ispitanika smatra da ne zna provjeravati informacije, i to je smjer u kojem je potrebno dalje raditi, posebno kada se zna da je taj omjer kod djece i mladih u još većem postotku. U tom smislu potrebno je raditi na unaprjeđenju medijske i informacijske pismenosti, promociji profesionalnog novinarstva, kao i korištenju vjerodostojnih izvora informiranja.’’ Dakle, pažjivo konzumirati objavljene informacije, imajući u vidu ko? je objavio, šta? je objavio, gdje? je objavio kad? je objavio, zapitati se zašto? je objavio i konačno  kako? je objavio; laskavo, nejasno, usmeno, pismeno, radosno, izričito…? Kada bi se retroaktivno vratili na hronologiju događaja koji su se dešavali u proteklom periodu, postavlja se pitanje, da li se odigralo klasično skretanje sa teme motivisano mehanizmom odbrane ili obmane?

Tekst je objavljen u sklopu projekta “Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth” finansiranog od strane Ministarstva Vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske, kojeg sprovode Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika