U Bosni i Hercegovini  govor mržnje, lažne vijesti i dezinformacije postaju sve rasprostranjeniji, naročito na internetskim medijima koji postaju virtuelna žarišta za širenje govora mržnje, lažnih vijesti i dezinformacija, kao i drugih diskriminatornih sadržaja. 

Ova sveprisutnost takve retorike i diskursa u javnom prostoru, kako na mreži tako i van nje, nije samo dokaz nedostatka osnovne medijske pismenosti u zemlji, već je i direktno povezana sa zakonodavstvom i regulativom govora mržnje. 

Krivični zakoni inkriminiraju čin izazivanja etničke, rasne i vjerske mržnje, sukoba i netrpeljivosti kao zasebno krivično djelo2 dok rasističke uvrede, kleveta ili prijetnje nisu inkriminirani unatoč preporukama ECRI-jevog izvještaja o Bosni i Hercegovini3. 

Zbog nedostatka zakonodavstva o govoru mržnje, postupak za građane koji traže naknadu štete  ili propise koji se odnose na incidente govora mržnje, kako na mreži tako i van njih, je dosta komplikovan. 

U BiH je Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) ovlaštena za regulisanje elektronske komunikacije i audiovizuelni sektor u BiH, kao i upravljanje i kontroliranje frekvencijskig spektra. RAK je ovlašten sankcionirati audiovizuelne ili audio medije koji čine kršenja Kodeksa4 koja se odnose na govor mržnje ili lažne vijesti. Međutim, sankcije se rijetko imaju efekt odvraćanja od činjenja zbog činjenice da su sankcije samo novčane kazne bez registriranog slučaja gašenja medija5. Nadalje, Vijeće za štampu Bosne i Hercegovine je samoregulacijsko tijelo, što znači da nema mandat da sankcioniše. U najboljem slučaju, Vijeće za štampu može proslijediti prigovore Tužilaštvu u vezi s govorom mržnje. U praksi se ovaj scenarij pokazao uzaludnim; Tužilaštvo je rijetko kontaktiralo Vijeće za štampu i nije dobilo nikakve povratne informacije u slučajevima kada je upućeno na isto6. 

Pored zakonskih i regulatornih nedostataka, opći nedostatak nezaviisnosti medija u BiH predstavlja dodatnu prijetnju. Općenito se smatra da su određeni mediji u zemlji povezani i pod nadzorom političkih stranaka. To je tendencija koja generira javni medijski prostor u kojem objektivnost i istina u novinarstvu ustupaju mjesto političkim programima i propagandi. Ako ovo kombinujemo s nedostatkom medijske pismenosti među građanima, imamo javnost kojom se lako manipulira i koja je sklona korištenju govora mržnje u javnom prostoru. 

Nadalje, hitnost trenutne situacije u BiH postaje još očiglednija u odnosu na mlade i izazove s kojima se suočavaju. Mladi u BiH teško su opterećeni nedostatkom mogućnosti za razvoj i zapošljavanje. Od vanjske politike, izvještaja ekonomista do Svjetske banke, naglašeno je da je nezaposlenost mladih dovela BiH na najviši nivo nezaposlenosti na svijetu i da je korupcija u BiH postala svepristuna.  

Pored toga, loš obrazovni sistem ne odgovara današnjim trendovima i potrebama mladih. Takav obrazovni sistem povezan je sa sadašnjim socijalnim faktorima zbog kojih mladi napuštaju zemlju ili se u najgorem scenariju okreću ekstremističkoj ideologiji. Svi ovi faktori dodatno potkopavaju legitimitet javnih institucija i postaje normalno da su mladi ljudi izloženi različitim oblicima nasilja (fizičkog i / ili emocionalnog). Narativi o nesigurnosti, nemoći i prijetnjama zajednici tjeraju mlade prema ekstremističkoj ili etnonacionalnoj ideologiji. Mladi u BiH žive u netolerantnom društvu, govor mržnje kao sloboda izražavanja i ratnih zločina često se neadekvatno tretia ili čak veliča. U ovom miljeu, njegovanje medijske kulture koja stimulira toleranciju, objektivnost, slobodu i neovisnost postaje ključno u stvaranju trajnih promjena posebno za mlade ljude i opću javnost općenito. 

Ne postoji određeno zakonodavstvo kojim se sankcionišu govor mržnje i lažne vijesti u BiH budući da Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, Krivični zakon Republike Srpske i Krivični zakon Brčko distrikta ne priznaju izričito govor mržnje kao zaseban zločin. Ovaj projekat rješava nedostatak odgovarajućeg zakonodavstva koje se odnosi na zabranu govora mržnje i njegovo pravilno sankcioniranje. 

„Prilično je jednostavno zaključiti da postoji hitna potreba da vladine vlasti zajedno sa relevantnim grupama civilnog društva i međunarodnim organizacijama izgrade sveobuhvatnu strategiju za borbu protiv govora mržnje i lažnih vijesti“7. Ovim ćemo se projektom pozabaviti ovim problemom radeći s mladima, profesionalcima, medijima, akademijom i vlastima na izradi zakona i preporuka i čineći to prema razvoju strategije o tome kako se boriti protiv govora mržnje u javnom prostoru, fokusirajući se na različite nivoe ( mediji / novinari, srednje škole, vlasti). 

Bosna i Hercegovina se suočava sa nedostatkom medijske pismenosti među građanima i nedostatkom odgovarajućih vladinih međusektorskih programa, inicijativa i strategija u vezi s medijskom pismenošću. Ovaj nedostatak medijske nepismenosti daje plodno tlo za širenje lažnih vijesti i dezinformacija, ali i govor mržnje. Ako se sjetimo samo najnovijeg slučaja novinara Tommassa Debenedettija i njegovih lažnih vijesti o smrti Ratka Mladića, možemo vidjeti kako su naši mediji podložni dezinformacijama. Bez ikakve provjere činjenica, ove i slične vijesti ne samo da se šire, već se kontinuirano koriste kao alati za oživljavanje mržnje i netrpeljivosti. Potrebno je naglasiti da su i druge vrlo osjetljive situacije, poput života ili smrti policajaca, pandemije itd., slučajevi kada lažne vijesti lako mogu izazvati paniku, strah i mržnju. Kao što je prethodno spomenuto, mladi su posebno ranjivi i podložni tim utjecajima medijske kulture. 

Istraživanje koje je provela Global Analitika u okviru projekata koji se bave nasiljem na mreži pokazuje da mladi ljudi provode više od 8 sati na mreži sa niskim nivoom ili bez znanja o tome što je ekstremizam, govor mržnje ili nasilje na mreži, što znači da se ovi mladi ljudi mogu lako ciljati i koje potencijalni regruti koriste za širenje mržnje i za ekstremističke aktivnosti. U okviru ovog istraživanja postojalo je više od 20% mladih koji nikada nisu napustili svoju zajednicu, niti su učestvovali u neformalnim aktivnostima. Mladi koji dolaze iz ovih zajednica s osnovnim znanjem korištenja društvenih medija i ispunjeni frustracijom i osjećajem nepravde ekstremističke ideje mogu mnogo lakše zavesti od ostalih koji su imali prilike za neformalno učenje. Ovim mladim ljudima su potrebne smjernice za razvijanje kritičkog mišljenja i razlikovanje govora mržnje od slobode govora. 

Projekat “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” (“Suppressing Hate Speech Through Empowerment of Youth”) je finansiran od strane Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije u BiH kao dio MATRA (Društvena transformacija) programa. Projekat sprovode partnerske organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika. 

 
Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i Global Analitika će, kroz raznovrsne projektne aktivnosti i uključivanjem različitih aktera, ponuditi edukaciju mladih novinara i studenata srodnih društvenih nauka u polju govora mržnje, medijske pismenosti i lažnih vijesti kao i kroz temeljito istraživanje navedenih problema koje će rezultirati adekvatnim prijedlogom zakonodavnog rješenja ovih problema. 

 

1. European Commission against Racism and Intolerance (ECRI). Report on Bosnia and Herzegovina. 2017. Paragraf 22. https://rm.coe.int/third-report-on-bosnia-and-herzegovina/16808b5602

2. Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona. Službeni glasnik BiH 08/10. http://www.sipa.gov.ba/assets/files/laws/en/kz8-10.pdf

3. European Commission against Racism and Intolerance (ECRI). Report on Bosnia and Herzegovina. 2017. Paragraf 6. https://rm.coe.int/third-report-on-bosnia-and-herzegovina/16808b5602 4 Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija. Official Gazette of Bosnia and Herzegovina No 78/13. Article

4. and Article 7. http://www.podaci.net/_gBiH/propis/Kodeks_o_audiovizuelnim/K-amumur02v1198-1378.html

5. Izvještaj o procesuiranim slučajevima kršenja pravila RAK-a. Službeni Glasnik BiH Br 8/17. Član 19 and član 22. https://docs.rak.ba//documents/d68ab174-2413-4852-8a92-4bcb206ec0a.pdf

6. European Commission against Racism and Intolerance (ECRI). Report on Bosnia and Herzegovina. 2017. Paragraf 32. https://rm.coe.int/third-report-on-bosnia-and-herzegovina/16808b5602

7. vidjeti Brankica Petrovic et al. “Media and Information Literacy in the Western Balkans: Unrealized Emancipatory. 2019. Publisher: Media and Civil Society Development Foundation “Mediacentar.” https://media.ba/sites/default/files/media_and_information_literacy_in_the_western_balkans_unrealized_emancipatory_potential.pdf. Također, vidjeti Fajić, Lea. “Medijska pismenost u Bosni i Hercegovini.” 2013. Published by: Internews BiH. https://epale.ec.europa.eu/sites/default/files/medijska_pismenost_u_bih.pdf