Osvrt na trening medijske pismenosti – Irfan Huseinović

Koliko često radimo na sebi? Rekao bih čak i u 21. vijeku na dohvat svih multimedija na našim prstićima, da smo kao društvo jako lijeni, pogotovo da radimo na sebi, neka neko drugi za nas pokupi smeće.

• Ukoliko neko misli drugačije neka me slobodno demantuje.

Sam trening medijske pismenosti je obuhvatao teme poput: ljudskih prava, medijskog pravo, govora mržnje, medijske pismenost i istraživačkog novinarstva. Svaka po sebi značajna tema gdje su i sami predavači rekli da je i njima potrebno usavršavanje, čak i danas, sama materija je po sebi zanimljiva i u današnje vrijeme vrlo aktuelna.

Svako od polja se da istražiti detaljno, ono u čemu ja definitivno vidim svoj pravac jeste govor mržnje. Ne postoji dan kada otvorim neku stranicu, portal, a da se ne osvrnem na komentare, ljudi doista bez srama potiču mržnju na svim osnovama, bilo da se radi o rasnoj mržnji, ksenofobiji, seksualnoj orijantaciji, zavisti, te svim obicima izražavanja (pa i eng, „meams“, video materijalu, glasovnim porukama).            Rast čovjeka počinje emancipacijom sebe prihvatanjem različitosti, baš kao što jedno jutro imamo potrebu imati engleski doručak, drugo jutro najobičniju mađarsku kašu i to olako prihvatamo jer ide u naš probavni sistem, isto tako moramo razumjeti da drugi ljudi su rođeni baš takvi kakvi jesu i da svi imamo pravo ravnomjerno živjeti raditi šta žele.  Nama u BiH najlakše da mrzimo nekoga ko je drugačiji od nas, koji možda ne jede istu kašu, ili ne jede isti omlet za doručak. Ljudi danas čak i ne odobravaju jer je to u modi, to svi rade to je „trend“ budimo svi isti, krenuvši od načina oblačenja, frizure, muzike..no, ovo je druga tema.  

Ovdje vidimo da se da, što šta da uraditi, vlast u našoj zemlji pogotovo kakvu slikovitu histroriju imamo, ne čini dovoljno na ovom polju, anonimnost na internetu je sve osigurala i obezbjedila moć da budu ono što nisu. Govor mržnje, predstavlja bolest 21. vijeka, gdje svaki pojedinac treba da reaguje i da kaže da to i to nije uredu, da li se neko zapita kako je drugome.                                                                                   Također, ukoliko neko dobije podršku druge osobe u društvu, nastavlja da ponižava, mrzi, gazi drugoga, gdje se to završava?

Sve dok nam danas bude važno da metemo ispred vrata našeg komšije, a da ne čistimo ispred sebe i svog obraza ostat ćemo upravo ovakvi kakvi jesmo. Lijeni, jedući kašu.