GOVOR MRŽNJE U POLITICI– Procvat govora mržnje u predizbornim kampanjama – Istraživačka priča

Piše: Nataša Gavur

 

 

GOVOR MRŽNJE U POLITICI– Procvat govora mržnje u predizbornim kampanjama

 

Govor mržnje u Bosni i Hercegovini uopšte nije rijetka pojava. Posebno ga koriste političari, ali je iz dana u dan sve prisutniji i u medijima. Generalno, promovisanje mržnje veoma je opasno i može predstavljati prvi korak ka nasilju, a u postkonfliktnim društvima kakva je BiH, i neke nove sukobe.

Piše: Nataša Gavur

 

Govor mržnje, online prostor i šta kažu istraživanja?

U BiH djeluje negdje oko 600 internet portala. Skoro polovina portala koji objavljuju informativne medijske sadržaje nema impressuma, odnosno nisu navedeni podaci o imenima urednika i novinara tog medija. To pokazuju rezultati istraživanja „Mapiranje medijskih portala u BiH“ koje je predstavljeno u organizaciji Centra za promociju civilnog društva (CPCD).

• Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini je, uz podršku Misije OSCE-a u BiH, objavilo analizu kampanje pod nazivom „STOP! Govor mržnje“. Analiza ukazuje da je, iako još uvijek prisutan u medijskoj sferi, govor mržnje redukovan – ako uporedimo sa prethodnim analizama koje su se fokusirale na iste internet portale tokom prethodnih izbornih ciklusa.

Kampanja je pokrenuta prošle godine 16. oktobra 2020. godine sa ciljem da se identifikuje i reaguje na govor mržnje sadržan u online komentarima tokom predizborne kampanje za Lokalne izbore 2020. godine. Praćeni su i analizirani komentari korisnika (od 16. oktobra do 30. novembra) 14 internet portala u Bosni i Hercegovini.

• Istraživanje u okviru projekta „Suzbijanja govora mržnje kroz osnaživanje mladih“ koje su provele organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH (YIHR) i Global Analitika ukazuje da je govor mržnje u Bosni i Hercegovini prešao crvenu liniju, te da je krajnje vrijeme da se preduzmu koraci kako mržnja s digitalnih platformi ne bi eskalirala i odvela društvo u krug nasilja i u zločine iz mržnje.
• Evropska komisija protiv rasne netolerancije (ECRI) u svom izvještaju iz 2016. godine istakla je da zbog „institucionalnog uređenja zemlje, koja je snažno podijeljena duž etničkih linija, politička klima naročito pogodna upotrebi govora mržnje“.

U istom izvještaju se ukazuje na incidente rasističkog političkog diskursa, rasističkog govora mržnje u medijima, rasističkog govora mržnje u oblasti sporta, zatim prema LGBTI osobama koje su, nakon što su bile izložene govoru mržnje, postale i žrtve fizičkog nasilja.

Sloboda govora – politika – govor mržnje

Sloboda izražavanja je jedno od osnovnih ljudskih prava, koje je zaštićeno zakonima i konvencijama. Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u članu 10 garantuje pravo na slobodu izražavanja u kojem stoji da: “Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprječava države da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija.”

 

Ne postoji univerzalna definicija govora mržnje. Vijeće Evrope govor mržnje definiše: “Svi oblici izražavanja koji šire, potiču, promiču ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje temeljene na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima ili ljudima imigrantskog porijekla.”

 

Iz Institucije Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine napominju  da se govor mržnje naročito povećava u periodu izbora u Bosni i Hercegovini, kada dolazi do intenzivnije promocije uvredljivih stavova, politizacije društva po mnogim osnovama i uopšte stvaranja klime antiintelektualnog stanja svijesti.

 

„Centralna izborna komisija BiH u vrijeme predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini 2014. godine uputila je upozorenje političkim partijama da postoji nekoliko pravnih mehanizama koji će biti preduzeti protiv onih koji budu koristili nacionalističku i anti-državnu retoriku u predizbornoj kampanji. Važno je razumjeti, da je većina govora mržnje u BiH zasnovana na nacionalizmu. Ovakav čin je obeshrabrio učešće plaćenih komentatora koji su bilo jako aktivni tokom prethodnih izbora, s obzirom da je njihovo učešće većinom bilo bazirano na govoru mržnje protiv druge nacije ili političke partije“, navode iz ove institucije.

Govor mržnje u medijima

Važno je navesti da političke vlasti i partije takođe, zloupotrebljavaju medije (uključujući onlajn platformu) zbog svojih viših političkih ciljeva.

Iz Regulatorne Agencije za komunikacije kažu da je pozitivan uticaj u provođenju regulacije u prve tri godine postojanja Nezavisne komisije za medije (IMC), preteče Regulatorne agencije za komunikacije BiH, bio  ključan za uspostavljanje nezavisnosti i profesionalizma elektronskih medija u BiH.

„Ostvaren je značajan napredak utoliko što se znatno smanjio broj slučajeva u vezi s govorom mržnje. U odnosu na period od 1998-2001 (kada je zabilježeno ukupno 18 slučajeva kršenja odredbi koje se tiču govora mržnje), u 2002. zabilježen samo jedan slučaj kršenja odredbe koja se tiče govora mržnje, dok u 2003. nije bilo takvih kršenja. Nakon toga, odnosno u periodu od 2004. do 2020. zabilježeno je ukupno 13 slučajeva kršenja odredbi Kodeksa u vezi s govorom mržnje. Evidentno je da se broj slučajeva govora mržnje u elektronski medijima koji su predmet regulacije Agencije smanjio u proteklim godinama, za razliku od prisustva govora mržnje u sferi interneta“, navode iz RAK-a.

Prošle godine imali smo priliku vidjeti sporni spot Ujedinjene Srpske u kojem se otvoreno širi nacionalna mržnja prema pripadnicima hrvatskog, bošnjačkog i albanskog naroda. Pomenuta stranka nije imala neke velike sankcije.

„U konkretnom slučaju Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je izrekla sankciju pomenutoj političkoj partiji, koja se sastojala u izricanju novčane kazne i zabrani učešća na izborima. Međutim, ta odluka je naknadno preinačena od strane Suda Bosne i Hercegovine, obzirom da je primjena relevantnih odredbi Izbornog zakona BiH vezana za period trajanja predizborne kampanje. Opšta preporuka Ombudsmana BiH svim političkim akterima u BiH, pogotovo u segmentiranim društvima kakvo je naše, jeste da se prilikom svih javnih istupa rukovode principima tolerancije i poštovanja digniteta drugih“, kazali su iz Institucije Ombudsmana BiH.

Svjesni smo činjenice da se pravo na slobodno izražavanje zloupotrebljava i u političke svrhe.

„U Bosni i Hercegovini postoji snažan zakonodavni i institucionalni okvir za borbu protiv govora mržnje, ali je stepen sankcionisanih incidenata govora mržnje na veoma niskom nivou, što pokazuju različiti indeksi i statistike institucija nadležnih za provođenje zakona. Dakle, politička volja načelno postoji, ali istovremeno postoje i mnogi izazovi koji otežavaju borbu protiv govora mržnje, ne samo u ovoj državi nego i u drugim mjestima u svijetu. Na primjer, u većini slučajeva odgovorna strana je privatno pravno ili fizičko lice koje potencijalni govor mržnje objavljuje na internetu, koji je u velikoj mjeri neregulisan i ne podliježe tradicionalnoj kontroli, niti mehanizmima utvrđivanja odgovornosti. Isto tako, veoma je mali broj prijava koje se odnose na krivična djela izazivanja rasne, narodnosne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, a koje su dobile sudski epilog. Dalje konkretne mjere koje je potrebno preduzeti odnose se razvijanje svijesti o štetnosti govora mržnje, što pretpostavlja njeno formiranje i unapređivanje od školskog sistema, medija, svakodnevnog javnog života, ali i efikasniju ulogu državnih institucija, civilnog društva i regulatornih tijela“, naveli su iz Institucije Ombudsmana BiH.

Regulatorna Agencija za komunikacije je u periodu 2020. – 2021. godine primila 13 prigovora na sadržaje programa za koji su podnosioci smatrali da ima elemenata govora mržnje.

„Agencija, nakon detaljno provedenih istraga nije ustanovila elemente govora mržnje, ali je u 3 slučaja ustanovila da se radi o kršenju člana 3. Osnovni principi, Kodeksa o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, s obzirom da su ustanovljeni elementi koji ukazuju na diskriminaciju.. U sva tri slučaja nosiocima dozvole zbog utvrđenog kršenja izrečena je mjera pismenog upozorenja“ naglasili su iz RAK-a.

Govor mržnje je i dalje, na razne načine, prisutan u BiH na društvenoj i političkoj sceni.
Da bi se zaista efikasno suprotstavilo govoru mržnje, te da bi se  u punoj mjeri sačuvala sloboda izražavanja kao temelj demokratskog društva, potrebno je ispravno prepoznati govor mržnje u svakom obliku i preduzeti neke konkretne mjere. Ono za šta još treba da se borimo jeste i promjena svijesti u društvu za šta su odgovorni svi akteri na društvenoj sceni, a naročito mediji i organizacije civilnog društva.

„Bosni i Hercegovini postoji snažan zakonodavni i instutucionalni okvir za borbu protiv govora mržnje, ali je stepen sankcionisanih incidenata govora mržnje na veoma niskom nivou, što pokazuju različiti indeksi i statistike institucija nadležnih za provođenje zakona. Dakle, politička volja načelno postoji, ali istovremeno postoje i mnogi izazovi koji otežavaju borbu protiv govora mržnje, ne samo u ovoj državi nego i u drugim mjestima u svijetu. Na primjer, u većini slučajeva odgovorna strana je privatno pravno ili fizičko lice koje potencijalni govor mržnje objavljuje na internetu, koji je u velikoj mjeri neregulisan i ne podliježe tradicionalnoj kontroli, niti mehanizmima utvrđivanja odgovornosti. Isto tako, veoma je mali broj prijava koje se odnose na krivična djela izazivanja rasne, narodnosne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, a koje su dobile sudski epilog. Dalje konkretne mjere koje je potrebno preduzeti odnose se razvijanje svijesti o štetnosti govora mržnje, što pretpostavlja njeno formiranje i unapređivanje od školskog sistema, medija, svakodnevnog javnog života, ali i efikasniju ulogu državnih institucija, civilnog društva i regulatornih tijela“, objašnjavaju iz Institucije Ombudsmana za ljudska prava BiH.