Diskriminacija Roma u Bosni i Hercegovini – Istraživačka priča

Piše: Smail Lokvančić

 

Diskriminacija Roma u Bosni i Hercegovini

 

U Bosni i Hercegovini pored tri konstitutivna naroda, živi i 17 nacionalnih manjina, među kojima su Romi najbrojnija i najugroženija populacija. Nijedna manjina u BiH se ne nalazi u toliko problematičnom i teškom socijalnom položaju, živeći na margini društva, često bez osnovnih ljudskih prava.

Danas je teško utvrditi tačan broj Roma koji žive u BiH, iako imamo određene podatke iz popisa stanovništva 1991. i 2013. godine. Većinski broj Roma živi u nelegalnim naseljima, nemaju dokumente niti stalno prebivalište, radi čega nisu bili uključivani u date popise stanovništva. Prema popisu iz 1991. godine u BiH je živjelo 8.864 Roma, dok ih prema popisu iz 2013. godine živi 12.583. Ipak, mnogi izvještaji sa terena danas pokazuju da postoji mnogo veći broj Roma u našoj zemlji. Specijalni izvještaj o položaju Roma u BiH koji je pripremila Institucija Ombudsmena za ljudska prava BiH iz 2013. Godine, pokazao je da na teritoriji BiH živi oko 50.000 Roma. Dok je prema drugim dostupnim informacijama, najčešće spominjani broj Roma u BiH je oko 65.000-70.000.

Sam ustav Bosne i Hercegovine, koji je nastao kao dio Dejtonskog mirovnog sporazuma tretira 17 nacionalnih manjina kao građane drugog reda, nazivajući ih “Ostalima”. Manjinama poput Jevreja i Roma se uskraćuju osnovna politička prava da budu birani za člana Predsjedništva i člana kolegija Doma naroda u Parlamentu BiH jer prema ustavu samo pripadnici konstitutivnih naroda mogu biti izabrani na ove dvije političke pozicije. Procjenjuje se da oko 400.000 građana, odnosno 12% stanovništva ne može kandidirati za funkciju predsjednika ili člana parlamenta zbog svoje vjere, etničke pripadnosti ili mjesta prebivališta.

Na osnovu ovoga, javnosti je dobro poznat slučaj “Sejdić-Finci”, gdje su Dervo Sejdić i Jakob Finci, bh. državljani, 2006. podnijeli tužbu zbog nemogućnosti da se kao Rom, odnosno Jevrej, kandiduju za članove Doma naroda PS BiH i Predsjedništva BiH. Evropski sud za ljudska prava u Strazburu  je 22. decembra 2009. godine presudio u korist da je ustav BiH, kao najznačajniji dokument jedne zemlje, diskriminatoran prema manjinama, te da su potrebne ustavne reforme.

Nakon skoro 12 godina, poražavajuća je činjenica da izmjene ustava BiH još uvijek nisu napravljene te implementacija presude nije izvršena.

Nakon što možemo zaključiti da se u najvažnijem dokumentu države BiH vrši otvorena diskriminacija prema romskoj popuaciji, kroz nemogućnost punopravne uključenosti u političke i društvene tokove života. Možemo onda zamisliti na kojem nivou su diskriminirani u društvu, od državnih institucija te naročito od strane sugrađana. Kroz svakodnevni život, Romi se susreću sa ogromnim životnim poteškoćama, predrasudama, diskriminaciji, isključenosti, dehumanizaciji te često znaju biti žrtve nasilja i zločina iz mržnje.

 

 

 

 

Bh. društvo je još uvijek u ogromnoj mjeri pod uticajima negativnih stereotipa i predrasuda o romskoj populaciji što veže sa sobom i razne oblika govora mržnje. Romi su često “neradnici, kriminalci, džeparoši, manje inteligentni, ne žele se školovati” itd. U društvu i dalje opstaje pogrdan naziv “cigan”, te se često koristi čak i u negativnim konotacijama u svrhu zastrašivanja djece prilikom odgajanja, gdje čujemo tradicionalne fraze “ukrast će te cigani ako ne budeš slušao/la”, “prodat ćemo te ciganima”, itd. Posljedice su u tome, što su djeca od najranijih godina upoznata sa datim stereotipima i odrastaju gledajući Rome kao ljude drukčije od njih, bez empatije i ravnopravnosti. Romi bivaju odbačeni od strane svojih vršnjaka, uz vrlo malo socijalne interakcije, sa osjećajem da ih ostala djeca “drugačije gledaju”.

U bosanskohercegovačkom, kao i u ostalim evropskim društvima Romi su često predmet ismijavanja, i ne smatraju se ozbiljnim građanima. U bh. društvu možemo primjetiti također fenomen velike popularnosti videozapisa na YouTube-u, u kojem su Romi predmet ismijavanja, te videozapisi imaju za cilj potvrđivanje stereotipa. Na balkanu općenito možemo reći da postoji jedna vrsta internet supkulture gdje je “humorističan” sadržaj u kome se Romi ismijavaju u raznim oblicima, također primjere možemo vidjeti i kroz pričanje viceva.

U društvu prema Romima imamo primjere rasizma i dehumanizacije, koje je po obrazcu rašireno po Balkanu, ali i ostalim dijelovima Evrope gdje također možemo čuti nazive “cigan” izvedene iz raznih jezika. Romi su u mnogim slučajevima bili žrtva nasilja ili zločina, počinjenih iz mržnje, gdje imaju nedovoljno povjerenja kao i nedovoljnu zaštitu od strane policije i sudstva.

Diskriminacija se najviše primjeti u oblastima obrazovanja, zaposlenja, stanovanja te zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti.

Uprkos mišljenju i stereotipima da Romi nisu posebno zainteresirani za obrazovanje, istraživanja pokazuju da je većina Romske populacije svijesna niskog nivoa obrazovanja te prepoznaje to kao jedan od glavnih uslova marginalizacije i siromaštva.

Navodi se da jedno od troje djece ne pohađa osnovno obrazovanje, te da jedno od četvero djece pohađa srednju školu. Također se primjeti rodna razlika u obrazovanju, gdje je mnogo veća vjerovatnoća da će djevojčica prekinuti školovanje u toku odrastanja. Primjeti se i velika razlika u stopi pismenosti, koja je mnogo niža kada su u pitanju Romkinje. Prema istraživanju koje je provelo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, stopa pismenosti iznosi 68,9 % za žene u dobu od 15-24 godine, a 90,4 % za muškarce iste dobi.

Posljedice predrasuda i stereotipa se primjete i kod zaposlenja, čemu se stvara nepovjerenje poslodavaca i nemogućnost da se dobije šansa za stabilnu životnu egzistenciju. Također, dolazilo je i do poteškoća kada se težilo ka realiziranju projekata izgradnja stambenih objekata za Rome, zbog otpora i revolta lokalnog stanovništva, kojima su često Romi “nepoželjne komšije”.

Iako prema zakonu, građani Romske pripadnosti uživaju jednaka prava na zdravstvenu zaštitu kao i drugi građani, to u praksi nije čest slučaj. Zdravstvena i socijalna zaštita se vežu za zdravstveno osiguranje koje se dobija po uslovu zaposlenja ili obrazovanja, gdje su Romi već marginalizirani i isključeni. Što stvara jedan domino efekat, gdje obrazovanje i zaposlenje igraju ključnu ulogu u daljem životnom razvoju Roma.

Neminovno je reći da su Romi u Bosni i Hercegovini društveno marginalizirana grupa, koja trpi diskriminaciju u svim životnim sferama. Od institucionalne diskriminacije do one društvene tj.međuljudske.

Stoga je nužno aktivno i sistemski djelovati u cilju poboljšanja položaja Roma, prije svega kroz ustavne promjene uz potpunu inkluziju svih nacionalnih manjina uključujući i Rome uz ispoštovane preporuke UN Komiteta i Vijeća za ljudska prava, Evropske komisije upućene Bosni i Hercegovini kao i preporuke Ombudsmena Bosne i Hercegovine iz Specijalnog izvještaja o položaju Roma u BiH.

Ali prije svega ono što je najvažnije, da se u svim sferama javnog mišljenja i društvenog života, kroz obrazovanje i edukaciju, promovišu temeljne vrijednosti prihvatanja različitosti, tolerancije ali i empatije u odnosu na one koji nisu istih pripadnosti, statusa ili porijekla.