Istraživačka priča – ZAPOŠLJAVANJE PREKO “VEZE” LAŽ ILI SUROVA REALNOST

Piše: Harisa Bešo

Sigurno ste čuli za pomenutu hipotezu ,mada često pojedinci negiraju istu,rekavši da su to gnusne laži,te da nisu imali susreta s tim.Onda znajte da razgovarate upravo s jednom takvom osobom.Osobom koja je posao dobila na štelu,te da su to samo načini opravdavanja svog vlastitog izbora.A da li se to uopće može i na koji način opravdati?

Nažalost smo suočeni sa današnjom situacijom koja nije bajna,i ponavljam iako pojedinci tvrde da nije tako,isti ti pojedinci su na vladajućim pozicijama.

Njima je dobro,pa se ne obaziru da utječu ili da promjene neke stvari ,jer kako bi inače zadržali svoju poziciju? Iako sam donedavno bila neupućena u sve te stvari ,smatravši da to toliko i nije prisutno te da su malverzacije prisutne u malim postotcima barem kod nas, da su barem državne institucije objektivne, korektne i poštene,uvjerila sam se u suprotno. Najveće veze upravo se tu povlače.Državne institucije su leglo nesposobnih ljudi koji na svoje pozicije dolaze fakultetom zvanim –poznanstvo.Iako možemo pročitati o prevarama koje  se dešavaju,one često bivaju slabo medijski popraćene ,zbog pritiska viših instanci naše političke scene.Takav primjer upravo je institucija koja ima za cilj  da štiti građane  i njihova prava i prije svega postupa po zakonu,dakle govorimo o policijskim organizacijama  na svim nivoima.Takve organizacije se veoma često spotaknu na istinu,ali im to nažalost ne mijenja kolosjek sreće kojeg imaju na pretek.

Kada govorimo o malverzacijama u državnim institucijama,moram napomenuti da se tu radi o tačnim, jasnim, preciznim i naizgled nepogrešivim nelegalnim radnjama.

Svjedoci smo svakodnevnih konkursa koji izlaze na državnom nivou i komentara mladih, talentovanih, obrazovanih ljudi kako odavno već na toj poziciji neko radi, te da je uzalud proći sve prepreke, maltretiranja oko papirologije, zarad ničeg. Donedavno sam bodrila i ohrabrivala te mlade nade naše države kako treba da iskoriste svaku šansu, da apliciraju na bezbroj mjesta, da ih sreća iza ćoska vreba te samo čeka da ju zgrabe, ali sam prestala. Pitate se zašto.. evo i odgovora.

Nedavno sam u jednom neobaveznom razgovoru sa nekolicinom mladih, i prije svega sposobnih ljudi dotakla se teme zaposlenja u državnoj upravi. Da bih vam dočarala stepen njihove sposobnosti navesti ću samo neke parametre od kojih su krucijalni da su sportaši u zadnjih 10 godina, te da su, za nijansu lošija kopija najboljih evropskih sportaša. U razgovoru sam, po prvi put saznala za silne provjere koje prolaze kako bi došli u neku policijsku strukturu, od morfološkog statusa, testova općeg znanja, testova fizičke spreme, doping testova, ljekarskih pregleda, do onog najtežeg, a to je intervju, tj. opći dojam o kandidatu. Vjerovatno se pitate zasto je opći dojam o vama najteži dio testa..Ukoliko niste serijski ubica, manijak koji salijeće maloljetnice po parku, narkoman ili diler droge, ne patite od raznih psihoza, dijagnoza koje vučete iz djetinjstva itd, nego ste aktivna mlada osoba čiji je dan ispunjen radnim obavezama i sportom, druželjubivi ste, nasmijani, i nadasve imate elokventnost potkrijepljenu vašom diplomom, vaš dojam bi trebao u najmanju ruku biti pozitivan. Krucijalno pitanje je onda, zašto je intervju najteži test?

Razlog je prost.. nigdje, ni u jednoj državnoj ustanovi, nemate pravo na žalbu za intervju. U prijevodu, komisija za prijem ima odriješene ruke za malverzaciju i postavljanje “svojih” ljudi. Prema pravilnicima večine državnih institucija, upravo intervju nosi većinski dio ukupnih bodova.

Ali, da se osvrnem na još jedan bitan segment prilikom zapošljavanja, a to su testovi općeg znanja. Javna tajna je da se testovi koji bi trebali biti nedostupni prijavljenim kandidatima do samog testiranja, dostave kandidatima koji trebaju da ih, prema uputama urade. Da stvar bude gora, reprezentativno vam pokažu “elitu” koja je zadovoljila sve kriterije i prošla ( čitaj dobila posao).

Među odabranim, bez trunke srama, predstave vam se sinovi, bliži i daljnji rođaci nekih već zaposlenika te iste institucije pri čemu ponosno naglašavajući da su svojom zaslugom došli na poziciju koja im je povjerena. Kako ste vi u manjini, preostaje vam da slegnete ramenima, povučete se i prihvatite da ste nemoćni u čoporu vukova.Dakle,cijela ova procedura broji više etapa odnosno vrši se selekcija za datog kandidata.Ona započinje slanjem papira za dati konkurs,gdje se također vrše malverzacije;“nema vaše dokumentacije”,”niste na spisku”,samo su neki od razloga da se na prvom prijavljivanju odstrani “višak”.

Pozivanje na test općeg znanja predstavlja drugi korak.Iako je navedeno da na takvom testu trebaju da budu pitanja iz opće kulture,često zalutaju i pitanja iz lične fikcije i stvaralaštva date komisije.Odgovore na sva pitanja naravno znaju odabrani,pa se često fakultetski obrazovana osoba zna i “postiditi” svoga znanja.

Treći korak je fizička sprema,to je posebna priča,ali ipak naklonjena ženama.

Da bi vaši rezultati bili zadovoljavajući za prolazak morate biti barem kopija današnjih starleta,ako ne prava ,ili ukoliko ste muškarac onda imati stav “nafuranog gradskog baje” iza kojeg stoji profesionalno odrađen posao zvani tata.

Svi kandidati koji ne podilaze u ovaj šablon nemaju šanse za dobre rezultate na fizičkom testiranju.Ali, komisija uvijek  ide korak dalje pa se usuđuju pored usmeno izrečenih bodova na fizičkoj spremi,objaviti potpuno netačne bodove na službenoj  stranici ,odnosno oštetiti poštenog kandidata,zarad nepoštenog namještanja drugom kandidatu..I naravno to nije jedan slučaj,jedna osoba niti jedna priča,to su svi oni koji su svojim neumoranim zalaganjima željeli zasluženo mjesto koje je vec unaprijed nekom “rezervisano”.Intervju je već četvrta etapa,na kojoj se vrši istančana selekcija, jer nemate pravo nikakvog prigovara. U prijevodu, na intervju prolaze oni koji već znaju da su prošli.

Ali shodno prethodnim etapama,ako ste stigli do kraja,svojim trudom i zalaganjima  ,predstavljate opasnost,i bićete nagrađeni sa minimalnim bodovima.

Ista ta institucija dakle ,zajedno na čelu sa glavnom i odgovornom komisijom,krši pravila na očevid svih kandidata,vodeći se tim da moćniji opstaju i pobjeđuju..

I uzalud žalba,kada mail-ove niko ne otvara,niti čita,a kamoli odgovara.I da se zna ,nezadovoljstvo bodovima možete i usmeno izraziti članovima komisije,ali to se ne preporučuje, njihova sujeta ,što bi oni rekli hijerarhija,ne dozvoljava da vi budete u pravu.Svaka daljnja komunikacija može dovesti do diskvalifikacije,iako pokušavate dokazati nešto što je na očevid svih vidljivo.Istina je da dokazivanje istine,nije poželjno,a kandidati nisu podobni.Barem ne na takvim mjestima.

Ovo jesu samo činjenice,koje zna,i svjestan je svaki kandidat koji se prijavi na bilo koju poziciju u navednim institucijama.Radi se samo o tome da li će prešutiti ili istupiti pa napraviti korak dalje ka rušenju ovakvog sistema.

Na svakom pojedincu je izbor!

Harisa Bešo