1. Šta po Vama podrazumijeva sloboda govora?
Mislim da je to mogućnost da se odgovorno govori o temama od opće važnosti, bez bojazni od posljedica koja bi mogle doći od strane struktura moći.
2. Da li smatrate kao umjetnik da umjetnost treba podlijegati ograničenjima?
Samo onim ograničenjima koje umjetnik postavi sam sebi.
3. Da li komedija, kao krajnji vid slobode izražavanje, u svojoj osnovnoj svrsi uopće može i treba biti ograničena?
Suština komedije je ismijavanje, a žanr kao što je stand-up ima slobodu kroz izražavanje stava koji ima komičar kao autor i izvođač. Kao i u umjetnosti, ograničenja smiju biti samo ona koja postavljamo sami sebi.
4. Da li komedija gubi svoju poentu ako mora biti podložna ograničenjima?
Mudri kraljevi su imali dvorske lude kojima su dopušatli sve. Mudre dvorske lude su nalazile posao kod takvih kraljeva.
5. Koji je Vaš pristup “osjetljivim” temama, naročito u našem “ex-Yu” kontekstu?
Ne uvrijediti nikoga, ali se ne ograničiti na sigurne teme ili one za koje znam da će se dopasti što široj publici. Tabui postoje, ali baš zato treba stalno preispitivati razlog njihovog postojanja.
6. U vezi sa slobodom govora i izražavanja te prava individue da bude zaštićena, koji je po Vama najadekvatniji način umjetničkog izražavanja kroz komediju?
Prvenstveno dobronamjernost i odgovornost za svoje postupke. Ako kao komičar želiš prozvati neku osobu, grupu njih za njihove postupke, moraš to napraviti na način da će te smijeh publike “odbraniti” ukoliko ti se takvi žele osvetiti. Komedija u okvirima zone komfora tamo može ostati jako dugo, ali tada postaje samo zabava, a ne baš i umjetnost.
7. Za kraj, koliko važnost pridodajete umjetnosti u našem regionu, kao alatu interakcije?
Ako me pitate je li ona ekonomska važnija, mislim da jeste. Međutim, umjetnost, bila ona visoka ili samo zabavna – pruža razlog za kvalitetniji život. Dobra publika to zna i to odavno.