Osvrt na trening medijske pismenosti

Medijska pismenost tema je o kojoj danas svi govore i pišu. Ali aktualnost ove teme ne znači da je zbog toga manje važna za društvo. Upravo suprotno, svjedoci smo toga da se ovom temom danas bave mnogi, ali često na pogrešan način. Upravo ovo bio je razlog moga odaziva na trening Medijske pismenosti za novinare i studente u organizaciji YIHR-a.

Život u našoj srcolikoj domovini pokazuje koliko smo dobro izmanipulisani. A postoji li lakši način za manipulaciju od medija?

Dolazim u Banja Luku autobusom. Iznenadili biste se šta danas možete čuti u javnom prevozu na relaciji Sarajevo – Travnik –  Banja Luka. Ljudi su zadubljeni u ekrane svojih mobilnih telefona i glasno komentarišu zbivanja. Jedni jasno izražavaju svoju netrpeljivost prema migrantima, drugi tvrde da je nošenje maski bespotrebno. U toj atmoseri prolazi put koji mi još jednom govori koliko smo nepismeni. Široke narodne mase vjeruju svemu što pročitaju, niko ne razmišlja ko je plasirao određenu vijest i zašto. Ova avantura u autobusu još jednom potvrđuje da sam na pravom mjestu, i da je još mnogo toga što treba da naučim.

Prvi susret sa YIHR timom pokazao je da ovo neće biti jedan od onih seminara u kojima mladi dođu, poslušaju predavanje, uživaju u hotelu i onda samo odu kućama. Naše radionice narednih dana sve to će potvrditi. Tokom prvoga dana razgovarali smo o ljudskim pravima te pravnom okviru vezanom za novinarstvo. Bilo je veoma zanimljivo vidjeti kako je tanka linija između klevetanja i laganja. Tokom radionice razvila sam sposobnost da prepznam do koje granice mogu iću u svojim tekstovima i kako na pravi način iznijeti činjenice do kojih sam došla u svome istraživanju. Osim toga, podsjetili smo se Zakona o slobodi pristupa informacijama kao alata koji mogu koristiti i novinari i građani.

Zaključila sam da je prvi korak u razotkrivanju istine upravo korištenje pravih izvora i poznavanje vlastitih prava i sloboda.

Atmosfera drugoga dana pokazala je da smo se svi u svom dosadašnjem radu susreli sa problemima poput fake news-a, spinovanja ali i problema vezanih za govor mržnje u medijima. Bila je ovo savršena prilika da se upustimo u dublju diskusiju. Faktor koji je dodatno olakšao širenje govora mržnje je pojava i popularizacija društvenih mreža.  Složili smo se da su društvene mreže savršen pokazatelj kolapsa vrijednostnih normi. Osim lažnih ideala, društvene mreže  prostor su u kome se šire neosnovane teorije. Uz to, na društvenim mrežama vode se pravi mali ratovi i sasvim sulude ideje nameću kao argumenti ravni nauci.

Ovaj problem važno je rješavati na dvije razine: edukacijskoj i pravnoj. Edukacijska razina važna je posebno među mladim ljudima i upravo je to prostor za djelovanje svakoga od nas. Važno je svaki oblik govora mržnje prijaviti te svojim radom djelovati na podizanje svijesti o ovom problemu. S druge strane, fake news – koliko god ponekad izgledao zabavan i bezazlen može ljude navesti na krivi trag, što kasnije može dovesti i do akcija koje se poduzimaju a zasnovane su na lažima.

Nije li strašna činjenica da građani  svijeta dobar dio svoga razmišljanja i djelovanja grade na informacijama koje su neprovjerene i lažne?

Na kraju, ovaj seminar kao i kvalitetni treneri s kojima smo imali priliku raditi, motivisali su nas da se zapitamo kako djelovati u svojim lokalnim zajednicama. Prvi korak na tome putu bit će da ukazujemo na prisutnost govora mržnje i lažnih vijesti u medijima. A pisanje kvalitetnih, istraživačkih tekstova drugi je važan segment te borbe na putu otvorenijeg i tolerantnijeg društva.  

Govor mržnje potiče neznanje, nedostatak informacija i nesposobnost slušanja. Omogućuje diskriminaciju. Zbog toga je svaki glas bitan.

Azra Zahirović